Sad si me podsjetila na jedno moj radno mjesto koje je meni bilo noćna mora. Radila sam s dvadesetak žena koje su mi mahom mogle biti mama, a vrlo često su si uzimate za pravo da komentiraju moj izgleda, mršavost (iako uopće nisam mršava, nego su one sve stalno držale neke dijete), kako sam obučena, zašto nisam našminkana itd. u nedogled...
A onda sam jedan dan bila u onoj vrsti zlog PMS-a, kad ste nasmijani i dobre volje, al bez problema pustite jezičinu ko kameleon na mušicu. I krenule one, te mršava, te blijeda, te nenašminkana, a ja sa smiješkom, veselo i pažljivo objasnila da to što rade nije ok, jer ja još nikad nisam došla k njima i komentirala kako su debele i loše našminkane, a mogla bih. Prošla sam deset metara hodnika laganim korakom, tajac je i dalje trajao.