Promjena i izmjena teta u vrtiću

[anin]

Anin, nije poanta slažeš li se sa mnom, došla sam i pitala, reci svoje mišljenje.
Ali ti u nekoliko navrata inzistiraš na nečemu što uopće nisam postavila za temu. Shvati, ne zanimaju me prava na bolovanje, znam sve to, jasno mi je, ne dovodim u pitanje, ne zanimaju me tete, već djeca. O tome želim popričati. O dječjoj perspektivi jer znam da to ovdje mogu naći.

Kad kažem da je moglo drukčije i da ne želim u tome, to znači da imam sve informacije, ali ih ne želim podijeliti na forumu jer uključuju lokalne odnose i urgiranja. I zato kažem da ni to nije tema.

Ja bih o djeci i njhovom doživljaju.

Evo, onda ovako..ako ćemo o djeci i njihovom doživljaju, predškolska djeca svoj doživljaj formiraju skoro isključivo prema tvom doživljaju (doživljaju roditelja)... zato sam i inzistirala na tome da je najbitniji tvoj doživljaj bilo koje, pa i te "izmjena tete" situacije!! I zato sam tebi objašnjavala da je to situacija koju je teško ili nemoguće promijenit i nagovarala te da se fokusiraš na pozitivu i "nema problema" stav!

Isto kao što ima milijun rasprava na temu kako treba kada dođemo iz rodilišta s našim djetetom biti opušten, bez stresa itditd jer će sve što mi osjetimo i dijete na nekoj razini osjetit... tako i u predškolskoj dobi... pa i školskoj (puno manje)... djeca formiraju doživljaj prema našem doživljaju i to je to... ukratko, ali jasno i precizno..


Osim što je to stručno opisano da je tako i zašto je tako i svakodnevno iskustvo to potvrđuje... Mame koje dijete vode u vrtić pune sumnje, nesigurne, prestrašene, imaju djecu koja se teško i sporo adaptiraju... Dok se mame ne opuste, ni dijete se sasvim ne opusti... I nažalost, to može duuugoo pootraajaatii.. Mame koje imaju stav "sve je ok, sve će biti ok, tu ti je lijepo i dobro" ili barem stav" neznam kako ti je tu ali ja drugog izbora nemam", imaju djecu koja prihvate svoju vrtićku okolinu i izvuku najbolje iz vrtića..

Nijedna teta, ne može ništa učiniti da poništi taj roditeljski doživljaj. Teta može to ublažiti (ako je roditeljski doživljaj negativan) ali nikad poništiti..

Nemo boljeg savjeta (nisi tražila savjet al eto) niti prijedloga od toga da sve okreneš na pozitivu... da sama pokušaš vidjeti i gledati samo pozitivne strane tog mijenjanja, a one negativne zanemariš.. Da se podsjećaš da će tvoje dijete tako naučiti komunicirati sa više osoba, osamostalit će se, naučit će bolje podnosit promjene, emocionalno će napredovati jer će uvidjeti da to sve i nije ništa strašno itditd.. i u konačnici će napredovat...dijete uvijek brže napreduje ako je izloženo različitim iskustvima... Poput onog da ga treba pustit da istražuje, puže, digne se ...pa i padne... ako ga stalno držimo pod staklenim zvonom, štitimo ga od pada i hodamo za njega, nikad neće naučit...a i sve kasnije, sve teže će mu biti..

Velika, velika je razlika kod polaska u prvi razred između djece koja su išla u vrtić i one koja nisu (zato mi je drago da je od ove godine predškola obavezna)..Oni koji nisu išli u vrtić imaju prave adaptacijske krize... teško se mogu koncentrirat na nastavu, prijateljstva, učiteljicu...kad još prerađuju odvajanje od mame, plaču svako jutro..

Tako i ovi naši vrtićanci... jedno jutro "o jao, tužan sam gdje je moja teta?"... ali drugo, treće, peto jutro ( uz uvijet da je mama stava "nema problema") zaključi "pa i ova nova je ok, tu je za mene, mogu joj se obratiti" a vremenom postaju i važni jer "znaju puuno teta"...

Opet raširih post