Lili, nije ZABA (al kod muža jest), već RBA, ali oni su tada bili prvi na tržištu gdje si mogao dobiti minus doslovno nakon 24 sata nakon što si prebacio primanja kod njih i to u trostrukom iznosu, za razliku od ostalih.
Poanta ove moje ispovijesti...kad si rekla da putovanje dođe 4-5 000 kn, a da to nikad ne bi uspjela skupiti, odmah me hitilo na taj filing otada. Znam točno da mi se isti iznos činio jako malim za potrošiti, a vrlo, vrlo velikim i maltene nemogućim za prikupiti.
Al nije edukacija, da je edukacija mogla bi je planirati unaprijed i bilo bi jednostavnije, ovako može biti jednom a i tri puta u par mjeseci.
Al sam tajanstvena
Zato taj trošak pokrivam s kreditnom karticom pa taman prođe jedan mjesec dok dođe na naplatu, onda mi muž taj dio plati (kod njega je bolje stanje na računu), dok mi ne sjedne refundirani novac mjesec iza. S refundacijom zatvorimo krug. Uh,uh ...nadam se da će se sve isplatiti.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 15.12.2014. at 15:33
Opet, ovisi o kojoj se generaciji radi. Ako se radi o prvoj koja stvara tima je vjeruj mi gadno, već druga ima lakše i tako redom.
Poanta tih gača nije bogaćenje na osnovu ne kupovine novih, već da i takvi koji imaju daleko iznad prosjeka nemaju sve, i itekako paze na svaki cent koji vade iz džepa van. I također imaju prioritete, samo na drugačijem nivou, naravno.
I da ovo nema nikakve veze sa stanjem u Hr, niti ikakva usporedba bilo čega sa njom, već općenito.
Nego daj mi reci molim te koliko je m2 stana u tvom gradu kada ga kupuješ i koliko kada ga unajmljuješ?
šafran evo naši frendovi u Beču žive blizu centra, imaju ogroman, prekrasan stan od 150 m2 (dvoetažni) jer je i baka s njima, potpuno preuređen, najam im je EUR 2.500, da jako puno,al oni kažu da je njima ok jer frendica jako puno zaradi (radi kao top managerica za jednu jako poznatu međunarodnu tvrtku).
Ovaj primjer je sigurno ekstrem al hoću reći da visoka cijena nije nužno svakome jednako visoka. Standard im je puno viši.
Za isti stan u npr. Briselu bi prošla za cca EUR 1600-1700, neka me ispravi netko tko živi u Bruxu ako griješim![]()
safran, ja mislim da se mi uopce ne razumijemo.
koliko sam ja razumijela ovaj topik je poceo kao pitanje kao zivjeti s tim da standard u hrvatskoj ocevidno pada. i to je cinjenica. dakle kako se nositi s tim?
ja imam osjecaj, mozda je osjecaj krivi, da nas ti stalno pokusavas uvjeriti da je sve stvar samo stednje, prioriteta, nepotrebnih stvari, ovog, onog. (i onda te cvijeta lijepo pita kako da rasporedis 5.400 kuna na 4 clana familije)
te da se u zemljama EU-a zapravo zivi istim standardom kao i u hrvatskoj.
pa eto ja ne dijelim to misljenje. i u tom sam kontekstu napisala post. ne bih ja tu razvlacila ni poznanike ni prijatelje, niti razglabala sto je tko naslijedio ili sam stvorio, (a ima ih u svakojakim kombinacijama) ali mi vec malo postaje smijesno to tvoje uvjeravanje da ovdje maltene srednja i visa srednja klasa ne moze otici na rucak u neki normalni restoran ili kupiti knjigu, bez da se tri puta preznoji. ja ti vjerujem za tu tvoju doktoricu opce prakse, ali evo sad brojim na prste lijecnike i zubare koji poznajem - komada 7 (ni jedno od njih nema neku fensi smensi privatnu kliniku, nego ili rade u bolnici ili imaju ordinaciju "alle kassen") i bome ni jedno od njih nema problema sa odlaskom u restoran/pizzeriju/kavanu ili s kupnjom karata za kazaliste za sebe ili djecu.
ja uopce ne tvrdim niti mislim da se ovdije zivi rastrosno, ili da je pozeljno zivjeti rastrosno i iznad svojih mogucnosti.
dobro znam i na svojoj kozi koliko se radi, te koliko se naradis ako zelis nesto stvoriti. i to svuda i u hrvatskoj i vani. dobro znam da je financijska pismenost i pametno raspolaganje prihodom jako jako vazna stavka u zivotu.
i mislim da je jako jako velika razlika izmedu onih koji nemaju sve (tko uopce ima sve? bill gates?9 i toga da moras kao familija izaci sa 5400 kuna na mjesec.
Ma sve pet, to za cijenu m2 sam pitala čisto informativno, zanimalo me jer mi se čini da Seni isto živi negdje vani, ali evo i ti si mi odgovorila, thx, sad znam za Beč.
U stvari primjer i nije toliko ekstreman, top manageri fakat zaradjuju ono masno. Rang 120 000 eu godišnje pa naviše. Od jednog muževog kolege je žena top manager poznate arhitektonske tvrtke. Bivši muž naše frendice infesticijske banke, pa ono, red veličine u kojima se kreću njihova godišnja primanja je jako velik, niži manageri, senior consaltanti itd..zarađuju za njih kikiriki.
Posljednje uređivanje od šafran : 15.12.2014. at 18:57
Ja ne mislim da srednji sloj u eu misli o svakom centu koji potrose. Nema razloga. vjerojatnije mi se cini da funkcioniraju na nacin da imaju definirane limite. Npr ako je kava 2 eur sigurno ne razmisljaju hoce li popiti jednu ili sto, jer je to neznatni iznos. Ili 10 eura za pizzu jer im se ne kuha tu vecer. S druge strane trosak od par stotina eura (npr neki ruckovi u skupljim restoranima i sl) je vec vjerojatno nesto o cemu makar malo razmisle - je li prvi put ovaj mjesec ili vec treci taj tjedan. Pa tu malo kalkuliraju. Za pa tisuca eura sigurno malo dulje razmisljaju, kao i o autu i sl....
Problem u HR je da vecina po primanjima mora razmisljati i o 10kn za kavu, a kamoli o vecim troskovima. I to je zalosno...
Pa jednostvna konstukcija jest. Velika je razlika kad krećeš u život sa nekim početnim kapitalom, od one kad krećeš od gole nule. Samo kod dizanja bilo kakvog kredita za nekretnine ovi prvi su već u startu u povoljnijoj pozicij. Otplate uz manje kamate, brže i bezbolnije. Naravno ima i onih koji se popnu od nula do 100 u svega par godina, a ti su u ukupnoj populaciji ipak rijeđi.
Što se tiče ovih par gospodarski vodećih eu članica, pa iznenadila bi se. Popit će možda dvije bez razmišjanja, ali ne i sto. Ovdje jest bolje, ali ne i 100 puta za prosječnog građana, ne top managera. Oni sss su na rubu egzistencije što god govorile statisktike. Činjenica jest da mnogi nikad ne dosegnu taj prosjek primanja, a neki pak zarađuju znatno više, tip manageri recimo, pa otuda i taj prosjek. Ali činjenica jest, limiti su drugačiji.
Ovo o čemu ja govorim uopće nema veze sa Hrvatskom zato evo ovdje sad i prestajem, da ne bi dolazilo do dodatnih nesporazuma i nepotrebnih trenja.
aj nas nemoj više nervirat safranodi tamo na recepte
![]()
hebate, 120.000 EUR pa naviše godišnje da nije ekstremno.
a vrit. ti bar imaš nekoga poznatog, a da toliko zarađuje. u hr toliko zarađuju, a da je pošteno, jedino valjda nogometaši. i to 1-2 kluba.
i još 2-3 predsjednika uprave stranih banaka. možda. to je plaća od 70.000 kn mjesečno. ko ima tu takvu plaću?
ja nemam pojma koliko zarađuju moji prijatelji/ce. poznanici pogotovo. ne bih znala koliko zarađuju ljudi s kojima sjedim u uredu. moj dr, zubarica, veterinarka - što si mogu kupiti. nikad mi nije palo napamet da razgovaramo o tome kad ima puno zanimljivijih tema. mogla bi ih pitati i zaboraviti za dan ili dva. sjećam se samo nekoliko cijena u cijelom svom životu.
sve mi je jasnije kako sam pala u propast - tako što nisam bila zainteresirana i usredotočena na trošenje i štednju u obitelji.
još nešto sam osvjestila; postoje parovi koji imaju odvojene račune. meni je to isto strano, ali eto sad napominjem mm je u minusu a ne ja. većina moje plaće je kredit, tako da on tone a ja se čudim i dođe nam na isto.
Žao mi je što je nekima promaknula bit o kojoj šafranica priča. Ne svodi se tu bit na nošenje istih kupaćih gaćica 15 godina, to je bio samo karikiran primjer. Matematika je jednostavna, da bi imao više moraš ili trošiti manje ili zarađivati više. Nema tu puno filozofije.
Jarica, ja se s tim uopce ne slazem. Ne znam zasto mislis da smo mi doslovno shvatili primjer koji je dala safran (gace). No ne mogu se sloziti da je odricanje od malih stvari (nove krpe) put do veceg stana ili jahtice. Evo ja koristim krpe i rucnike koje mi je mama kupila kad sam se udala pa nisam milijunasica :D
Anci, ja nikad nisam pričala o luksuznim stvarima. Ali, da bi imao više, kao što sam rekla, čovjek mora ili štedjeti i trošiti manje ili zarađivati više. A čega će se netko odreći, to je stvar osobnog izbora. Poanta je da se počne odvajati nešto sa strane, koliko tko može. I obavezno, kao prioritet nad prioritetima, riješiti se minusa jer tu banke baš deru.
Tu se skroz slazem. Samo jahta mi ne ide u racunicu![]()
Menu jahta zaista nikad nije bila ni u snovima, ali jedna lijepa barčica jest![]()
Pa kad čitam neke postove ovdje onda počinjem shvaćati te priče o štednji; ja nikad nisam bila u minusima kakvi se spominju u evelininim postovima, niti sam dizala gotovinu na kreditnu karticu da bi njome platila račune; ako ima ljudi koji tako žive onda to definitivno znači da žive iznad svojih mogućnosti. Mislim, i ja živim iznad svojih mogućnosti, ali su mi mogućnosti jako male![]()
Ma i barčica je opterećenje
Kada skupiš za nju , onda treba plaćati vez , pa treba je jednom godišnje vaditi iz mora , koperati i polirati , a
za to opet treba alat , ako ga nemaš treba platiti majstora , i onda često nemaš vremena uživati u njoj .....to ja iz iskustva
Tako ja mužem diskutiram o autima , on bi neki više klase .
Ajd , nekako ćemo i skupiti za njega ( polovni ) , ali poslije treba raditi za njega . Svaka guma košta više od pola moje plaće ,troši dosta benzina ,
a ako mu se bilo što pokvari cifre da boli glava.
Dakle , imanje materijalnih stvari je također trošak i opterećenje.
Mi smo kupili tako neke stvari koje nam sad samo traže lovu , a nemamo kad uživati u njima jer treba zaraditi da bi ih održavali ( malo karikiram , al nije daleko od istine ).
sto ce reci taj s jahotm dok poplaca vez, suhi vez, odrzavanje, osiguranje, dozvole, sidrenja i sve sto jos ide s tim ne ostane mu ni za postene gace![]()
Malo smo možda skrenule u luksuzna dobra, a čini mi se da je ovdje najvažnije dati neki savjet kako u hrvatskim prilikama živjeti sa što manje glavobolje.
na početku ove godine činilo se da sve ide po mom planu. božićnica je pokrila minus, mačku se uho nije moralo operirati pa smo umjesto toga sterilizirali našu novu macu, čak smo uštedili par tisuća koje smo mm i ja htjeli uložiti u umjetne zube (to nam je zdravstvena opsesija zadnjih nekoliko godina, posebno meni) ali smo morali još jednom popraviti auto.
i onda sam ja kao neizlječeni ovisnik zaključila da uzalud štedim i opet prestala razmišljati o troškovima. da se nisam sjetila ove teme, vjerojatno bi skroz zaboravila koliko sam bila odlučna da se pretvorim u racionalnog štedišu.
npr. kupili smo na rate novi tv tako da se djeca ne svađaju što će gledati ili se igrati, posebno kad su moji roditelji (opsesivni gledači tv-a) u posjeti. jednostavno ne volim tv, a posebno mrzim kad je program izvor prepirke i nezadvoljstva.
stvarno se sramim svojih loših navika, i nadam se da ću ih uspjeti držati osvještene cijelo vrijeme.
je li netko od vas smislio nešto novo ili ste poput mene, ponekad manje, a ponekad više pažljivi s financijama?
Ja sa stednjom ne al sam zakljucila da je jedino rjesenje povecanje prihoda.i mogu ti reci kako razmisljam u tom smjeru i povecavaju se
Iako i dalje imam minus al manji njega se da pokrit.
I ako se stalno svadjate oko drugog tv-a, meni je ok da ste ga kupili.Ja smatram da nam je jedan za sve dovoljan, ni ovaj bas ne palimo .
Mene je ekstremno uhvatila neovoljkost oko trosenja. Najradije bi sve novce s place odmah stavila na stednju.
Jos kad se to iskombinira s mojom uobicajenom nevoljkoscu za shopingom dosla sam do toga da sam cijele zime si kupila samo dva pulovera. Sve ostalo sam se nekako snasla s postojecom odjecom, makar to znacilo da nosim pet istih kombincija. U menzi razmisljam da necu uzet kolac da ustedim osam kuna. Itd.
Ma... nekako osjecam ovisnicki koliko ce mi ostati od place, da li vec sad mogu ostatak ubaciti na stednju, ako neki mjesec ne ustedim nista osjecam se lose. Mislim da sam previse pocela brinuti o novcu, bolje naravno to nego bez razmisljanja trositi ali nije ni ovo bas idealno, treba nac ravnotezu.
Ja sam vec 6 mj na onom minimumu od 1660 kn. I vec sam nabila racun na kartici.
A razmisljala sam da je precvikam. Jer sta ce ti kreditna ako su ti mjesecna primanja tako niska? Samo jos dodatni trosak clanarine. I mogucnost da preko neta kupis neku glupost bez koje zapravo mozes.
Samokontrola nula bodova.
Ali ja sam takva. I kad imam puno vise. Nema tu pomoci.
Evo mi smo izasli iz recesije.... otkako mi muz radi u inozemstvu
Isto tako i moja sestra, kuma, druga kuma, prijatelja ni ne znam koliko..... nema krize![]()
Taj izlazak iz recesije isti je k'o i pojeftinjenje neke usluge kad joj država smanji PDV.
Ja sam jako tuzna kada citam ovakve teme. Nekada, prije dvije godine i ja sam se nalazila u slicnoj situaciji. Mala obitelj na pocetku, a ne mozes se okrenuti, iz mjeseca u mjesec isto stanje na racunu ili vecu minus. No, onda je suorug prevagnuo i otisao raditi van. Sada zivimo u velikom gradu i ne brinem vise. Djetetu priustim sve sto smatram da mu je potrebno. No tu u nasoj sredini nije bitno koje tenisice nosis, koju marku, nose se uniforme u skolu. Djeca se ne usminkavaju kao u zgb. Ne znam zasto mi to radimo doma. Ja kada idemo u zgb kupujem obleku koju tu ne nosimo...
No vani je standard puno bolji. Kada bi stavili moje dijete kraj djeteta iz zgb rekli bi da je moj neuredni odrpanac...
skroz sam zaboravila na moju staru temu.
nakon što smo izišli iz minusa i otplatili kredit počela sam lakše disati. osam godina izbjegavanja kupovine stvorilo je od mene čudnovatog potrošača - stalno ponešto kupujem i imam grižnju savjest zbog toga.
svrbe me prsti da otvorim još jednu temu, sličnu onoj hrčkovskoj a to bi bilo "kad smo spremni nešto baciti i zamjeniti ga novim?"