Mislim da nas nema ovdje ( ili su to jako rijetki) koji se na neki način ne bore sa strahom od financijske budućnosti..
Pogotovo kad postanemo roditelji... Mene je tad "opalilo"...znam pomisliti kako uopće ne bih osjećala strah, meni ništa ne treba, mogu i sa malo, ali moram imati neku sigurnost..zbog njih...
S druge strane, što je danas sigurno?? Zato, jedini je lijek odagnati takve misli, nekako će biti, radit najbolje što možemo i znamo i prepustit ostalo... i , kako je već napisano, radovat se sitnicama.