Gle meni je bespredmetno raspravljati na nacin da prvo nesto generaliziras (idealizacija proslih vremena kad se navodno nije zivjelo iznad mogucnosti kao danas) i onda kad ti nekoliko nas ukaze na to da se i tada zivjelo iznad mogucnosti i kako - spustas tvari na to da ti nisi tako radila. To nije dokazivanje vec izvrdavanje jer ne zelis priznati da si prethodno napisala nesto sto ne stoji.
Na temu "kartice su zlo" mene osobno smeta (i zato to nazivam sektastvom) stavljanje odgovornosti za nase ponasanje van nas i stav da je to je van nase kontrole. Kartica je zlo. Znaci - nisam kriv ja, kriva je ona? Zar ozbiljno? Je li vrag usao u nju pa se pegla sama od sebe? Ili smo ipak mi ti koji je peglamo? Jer ako je peglamo mi a ne pegla se sama od sebe onda je problem ipak u nama a ne u kartici.
I za finale na temu "uvijek treba ustedjeti unaprijed a ne placati na rate" crtica iz zivota - recimo da vam iznenada umre clan uze obitelji. I nema pogrebno osiguranje. Hocete cekati 12mjeseci s pogrebom, ili cete ipak prepeglati karticu na 12 rata? Retoricko pitanje, ali mislim dobro ilustrira apsurdnost rigidnih stavova o tome sto i kako treba - ja volim malo zdravorazumske fleksibilnosti u zivotu, tako mi je ljepse i lakse. Pa glasam i za sudjericu na rate
