Citiraj mim prvotno napisa Vidi poruku
Već dugo nisam pročitala ovako pozitivan post kao što je to tvoj. Nakon njega bilo što napisati na temu je teško.

Ne mogu reći da spajamo kraj s krajem, ali znam se uhvatiti u razmišljanju o budućnosti jer me u doglednoj čeka odlazak djeteta na faks izvan HR i pitam se kako preuzeti obavezu plaćanja školarine slijedećih 5 godina. Nije visoka, ali život studenta košta. I onda se smrznem kad se uhvatim kako razmišljam o sceni da nakon 2-3 godine stojim pred tim istim djetetom i objašnjavam joj da iz nekog razloga to više ne možemo plaćati. Nešto imamo sa strane, ali nedovoljno za mirno spavati u tom pogledu, uštedjeti više je nemoguće, a ne želim da samostalni život počinje studenskim kreditom.

I na kraju ispadne da svi strahujemo-neovisno o tome koliko imali jer je budućnost svima, zbog stanja u državi, krajnje nesigurna.
mim, zato smo suprug i ja počeli štedjeti ko Ameri, čim se mala rodila.
Onu lovu koju je dobila pod glavu pa dalje smo svu uplaćivali u stambenu štednju i uvijek još nešto dodali.
Nekad manje, nekad više i sad nakon 14 godina se već skupila solidna svotica, a nastavljamo dalje.
I to će joj biti za faks, ako poželi otići van studirati...