Mene osobno nervira što mi budžet nije dovoljan da kupujem hranu bez razmišljanja o tome koliko košta.
Stvari ću nekako preboljeti, nema za nove hlače-nema veze, cipele nosim po par godina, djecu oblačim putem solidarne razmjene robe u krugu prijatelja, račune još uvijek uspijem plaćati.
Znači, srezano je sve što se moglo srezati, izliječili smo se od šopingholije, kupim kad stvarno treba.
Ali kad kupujem hranu pa razmišljam: da li je ovo preskupo... To me ubija.