pokušavam pratiti svakodnevne troškove i ne brinuti previše.
kupili smo fen i frižider na rate (nekako nam se to činilo manje zlo nego da odročimo našu mini štednju)- nismo protivnici obročnog plaćanja. ova zima se ne čini dovoljno hladna da bi hranu držali na balkonu.
ono što me ponukala na razmišljanje i razgovor o financijskoj propasti nije moja rastrošnost (nikad ne kupujem skupe stvari i ne žalim za njima; skupa odjeća, delikatesni dućani, fino vino, otmjeni hoteli - jednostavno nikad mi nije bilo dostupno) nego želja da živim život u kojem se neću opterećivati izborom ovaj mjesec u kino, onaj u lunapark, a treći kazalište li još gore krpanjem cipela kartonom i vrećicom dok ne dođe plaća, ali ne ova nego ona treća.