 |
|||
Tako je kod Nijemaca, ali meni se to ne sviđa, ne zato što sam iz Hrvatske, vlastiti krov nad glavom kao mjera uspijeha, već iz jednostavnog razloga što ja želim nešto stvoriti da bi moja djeca imala početni kapital i nadograđivali dalje, ndam se, pa tako redom iz generacije u generaciju se stiće kapital tj. tako zvano bogatstvo, a ne preko noći.Riječanka prvotno napisa
Da objasnim:
prije petnaestak godina mi je financijski bilo najteže u životu.
Muž ostao nepravedno bez posla, ja pod mus prekidam porodiljni i idem delat.
Nas dvoje smo uvijek dobro zarađivali. Ja prosječno, a on bome iznadprosječno.
I odjednom je sve nestalo.
Ostali smo na mojoj plaći s bebom i da se ne ponavljam, već sam pisala o tome.
Uglavnom, nezavidna situacija.
A oko mene svi nešto kupuju; sad ovaj auto pa mora i žena imat auto i za čas stiže i drugi auto pa markirana roba pa obavezno skijanje jer Janica je in, Natuzzi kožne garniture i Veneta kuhinje pod obavezno,a ja preračunavam komadno koliko koštaju pelene, pješačim, kuham variva za dva-tri dana, imam dvoje hlača, jednu jaknu i jedne cipele i doslovno životarim i Boga molim da smo zdravi i da ne poludim.
I nije mi jasno kako svima oko mene ide tako dobro, a ja se ne mogu maknuti nikuda.
E onda je krenulo, poput domino kockica su se urušavale idile.
Kartica ova, kartica ona, kredit jedan, drugi, treći...tada sam shvatila kako i zašto drugima "dobro" ide.
Sve je bilo na staklenim nogama i samo privid.
Sada su to zaplijenjeni auti i silne ovrhe.
I takve ljude ne žalim, ni malo.
...a mi smo izdržali, nismo poludjeli iako je sedam godina trajalo i dočekali smo da muž ponovno počne raditi i sada je hvala Bogu već je drugu godinu u starosnoj mirovini.
Oni koji su dizali kredit za rješavanje stambenog pitanja nemaju baš nikakve veze s gore napisanim. i oni zaista nisu niš krivi, a ispaštaju.
A tako ustvari nastaje i prvi milijun, rijetko kada već u prvoj generaciji.
Posljednje uređivanje od šafran : 14.12.2014. at 16:03
E toga što si ti Tanči proživjela se ja bojim. Drago mi je da je to iza tebe i tvoje obitelji. No, jednom kada čovjek dođe u financijske probleme i kada dotakne dno, promijeni mu se kut gledanja, promijene se prioriteti. Kažu da je čovjek bogat onoliko koliko može vremenski financijski izdržati bez prihoda, plaće. Jer, svakome se može desiti da ostane bez posla, da se iznenada razboli...a što onda kada nemaš nekoga da ti pomaže nego ovisiš sam o sebi?! Zato mene strah zaduživanja, samo zbog toga. No, čovjek ne smije razmišljati negativno i očekivati loše pa biti ziheraš cijeli život i propuštati sve u životu. Ali da bi većini nas trebalo mali detox misli, trebao bi. Previše smo orijentirani na imati, umjesto na biti.
Da, istina, u nekom idealnom svijetu, ali da bi mogao biti, moraš imati, tj. kako je netko prethodno već bio napisao, mislim Cvijeta, kako šetat šumom i uživat u mirisu zelenila, kad znaš da sutra nećeš imati djetetu za kruh. Več sam mnogo puta rekla, da imamo hraborsti odselili bi negdje via Himalaja, Tibet, Alaska možda, obnavljati se duhovno, a ne materijalno, ali nemamo muda.
tanči ne govorim o tvojoj kući, govorim o onome što smo mi gledali.
kuća na kojoj treba mijenjati krov u narednih par godina meni je neisplativa investicija.
ili kuća koja nema grijanja, derutnu kupaonu i slično.
Slažem se s tobom. Kada čovjek ima dovoljno materijalnih sredstava za život ima mir i može se orijentirati na ono biti. Dok čovjek jedva krpa kraj s krajem to samo postaju isprazne filozofije. Ono što sam mislila jest da nas upravo sve jače potrošačko društvo tjera u propast. Ljudi nemaju novaca, imaju ovrhe, zaštičene račune, jedva krpaju kraj s krajem i imaju stav da nikad neće imati novaca. Istovremeno, ne libe se trošiti novac koji nemaju, putem kartica na brendiranu odjeću, skupe mobitele, pretplate telefona od 200-300 kn da bi imali iphone ili slično. Tada njihov stav da nikad neće imati novaca postaje samoispunjujuće proročanstvo. Bitno je napraviti onaj prvi korak i krenuti sa eliminacijom stvari bez kojih možemo, a dugotočno će nam popraviti bilancu. Da se razumijemo, još sam daleko od financijske neovisnosti, ali od kad sam promijenila životne navike osjećam se dobro i mirno.
Posljednje uređivanje od jarica : 14.12.2014. at 16:51
Ti pričaš mojim jezikomNe fakat, to je ono, bit svega ovog potrošačkog kaosa. Kaže Seni ne bi bilo radnih mjesta, možda, ali ako uzmemo u obzir koliko su strojevi sofistcirani danas da bi se smanjila radna snaga i to pomalo pada u vodu, kad pogledaš samo trančiranje pilića, ne moraš ići dalje, sve uatomatski, čovjeka ni na vidiku, mrste brk samo šaćica njih, a nas uvjeravaju da to tako mora biti. Zato ja nemam iphone i neću ga i dalje, čak pomalo i iz principa. Svi me blijedo gledaju, ali sorry za te pare radije ću platiti djetetu pol godine klavira. Meni treba mob da telefoniram i da pošaljem koju poruku. isto je i sa gro ostalih stvari. Ne trebam novi auto da bi se svi sklanjali kad ulazim u dvorište vrtića, za te pare si obnovim potrkovlje kuće komplet , ma još i za manje uz dobrog majstora na crno
to sa kućom /nekretninom/ kao investicijom i početnim kapitalom za djecu smatram dijelom naše kolektivne financijske nepismenosti (i sebe ubrajam u nepismene, da se razumijemo). nešto mi ne drži vodu u čitavoj toj konstrukciji - prema zadnjem popisu stanovništva ogroman postotak živi u vlastitom stanu/kući, a teško da ćemo se složiti s tim da smo nešto bogati kao narod. zapravo nemamo ideja i znanja u što drugo uložiti nego u nekretninu, pa mislimo da je dobro da djeci ostavimo barem to (uz to što ćemo se složiti da treba ulagati u njihovo obrazovanje, naravno). i onda imamo masu ljudi s nekretninama koje su naslijedili a ne znaju što s njima - nemaju novaca za njihovo održavanje, o porezima i drugim teretima, da ne pričam. o ruglu koje predstavljaju ogromne nikad završene kućerine, bez fasada, bez reda i ikakvog smisla građene, da ne pričam. ovdje u okolici rijeke ima takvih naselja da bi čovjek zaplakao kad vidi to "groblje", čisto nasilje nad okolišem. jedan kat za nas, jedan za jedno dijete, drugi za drugo, pa u početku ćemo živjeti u garaži i polako dalje, i nikad nije došlo to polako dalje.
mislim, odnosno sigurna sam u to, da mora postojati i neki drugi put, i bez vlastitih nekretnina se može biti bogat, ulaganja mogu biti isplativija. e sad, što je to točno, nisam baš sigurna.
I ti mojim Šafran! Biti ću iskrena i priznati da nisam oduvijek štedljiva. Štoviše bila sam pravi potrošač, dok nisam upala u probleme i onda se od stresa razboljela. Doslovce nisam imala 10 kn da bi platila participaciju kod doktora. To je bila kap koja je prelila čašu. Tada sam počela čitati knjige o tome kako steći financijsku neovisnost te promatrati moje bliske prijateljice koje su imućne. Puno sam naučila promatrajući njihove životne navike i ponašanje. Napomenuti ću da su one stvorile sve što imaju same, bez ičije pomoći. I zato ih još više cijenim. One su se rodile s takvim karakterom, mene su životne okolnosti natjerale da se promijenim. I sada sam na tome jako zahvalna.
Potpisujem to što si rekla. I sama još uvijek tražim to nešto u što bi se isplatilo ulagati ili još bolje rečeno, tražim posao u koji bi se isplatilo ulagati. Sad kad je bebica na putu, sve te ideje stavljam u standby. Sad je vrijeme da uživam u trudnoći
to s eliminacijom nepotrebnih stvari mi super zvuči, ali ne ide mi baš najbolje u praksi, iako se trudim.
tješim se jedino, da mi kojima to baš ne ide spašavamo svjetsku ekonomiju, jer da se svi toga počnu pridržavati ne bi nam se baš dobro pisalo.
Pa dobro, ne moraju biti imobile, evo npr. zlatne polugice
mislis ovako nesto
šafran, aj rasporedi kućni budžet četveročlane hrvatske familije, gdje je jedan od supružnika bez posla, od 5.400,00 kn i to tako da ti ostane za zlatne novčiće i polugice. aj da te vidimo
nek oboje rade, to je 10.800. aj sad opet. i s ovim potonjim, odreći ćeš se svega i svačega prije nego dođeš do iphona i skupog auta.
mislim, ovo o čemu ti pričaš je - način života. oš trošit na iphon i auto il na obrazovanje, knjige, potkrovlje, putovanja, zlatne poluge il strane jezike - ma koga briga.
a oni koji troše preko svojih mogućnosti i plaćaju iphon na rate koje ne mogu otplatiti...k'mon. ti su statistički - beznačajni.
a kamoli da su bit svega ovog potrošačkog kaosa, kako ti kažeš.
oš jednu novost? štednje mi je već preko glave. te štednje koju propagiraju oni koji imaju.
bome cvijeta.
od kad smo se preselili u kucu, stalno mi neki vrag treba. kuca nije jos sredjena, mislim na interijer. funkcionalna je, ali estetski nije ni blizu necemu.
a zasto? pa preselili se za vrijeme recesije. pa sve si mislim ma bit ce bolje, ali jok.
evo sad MM i ja reorganiziramo troskove u cilju kupovine novog auta.
a zlatne poluge i ostalo, ma zahvalna sam sto su mi klinci jos mali pa ni torskovi koje trenutno imam nisu tako visoki.
i ko god mi kaze da djeca ne kostaju, bome mene kostaju i to sto su stariji sve vise.
Nisi shvatila point. Odnosilo se na Riječanku i na ulaganje u nekretnine. Alternativa imaš, ulaganje u nkretnine, u zlato, akcije ili privatno poduzetništvo. Pa biraj što je prosjećnom građaninu kao što smo svi mi ovdje, uglavnom, pristupačno, koliko toliko da osiguraš bolje sutro bar svojoj djeci.šafran, aj rasporedi kućni budžet četveročlane hrvatske familije, gdje je jedan od supružnika bez posla, od 5.400,00 kn i to tako da ti ostane za zlatne novčiće i polugice. aj da te vidimo
nek oboje rade, to je 10.800. aj sad opet. i s ovim potonjim, odreći ćeš se svega i svačega prije nego dođeš do iphona i skupog auta.
mislim, ovo o čemu ti pričaš je - način života. oš trošit na iphon i auto il na obrazovanje, knjige, potkrovlje, putovanja, zlatne poluge il strane jezike - ma koga briga.
a oni koji troše preko svojih mogućnosti i plaćaju iphon na rate koje ne mogu otplatiti...k'mon. ti su statistički - beznačajni.
a kamoli da su bit svega ovog potrošačkog kaosa, kako ti kažeš.
oš jednu novost? štednje mi je već preko glave. te štednje koju propagiraju oni koji imaju.
Naravno Spajalice da djeca koštaju, samo hrana čovječe, moj mali od 2 godine jede za dvoje djece u toj dobi. Sve se pitam, jel ću za par godina morat peć čitavo prase samo za ručak
Bome djeca koštaju , barem moja . A ne kupujem im bog zna što.
Mogu pojest , a i obući ih treba.
Pogotovo srednjoškolka . Čini mi se da mi cijela plaća treba samo za nju.
Nekad sam mislila da su pelene i vrtić smak svijeta i kad se njih riješim da će bit sve lakše.
Imamo za sada , nije da oskudijevamo u režijama , hrani i odjeći , ali isto kupujem samo ono što nam treba.
Neću kupit npr. piđamu samo zato što mi je slatka ako mi ne treba.
Sad bi trebali mijenjati auto , ali nemam pojma kako to izvesti , kredite ne želim.
I da još nešto, apropo štednje, ne znam šta je Cvijeta tebi točno štednja i čega ti je preko glave, što ne možeš jesti svaki vikend bifteke
Apsolutno svjedno na kojoj zemljinoj polutki živio.
A čak i ovi sa zlatnom žlicom štede, samo na drugom nivou
šafran, nije pitanje stednje kakvom je ti vidis.
mislim da je to osnovni kamen spoticanja izmedju tvog vidjenja i naseg.
kod nas je stednja smanji jelo, a ne jedi biftek i jastoga jednom mjesecno. nosi cipele bar tri cetiri godine, mada realno mozes i pet.
probelm je sto je i cvijeta rekla ako imas jednu placu u kuci od 5400 kn. poplacati rezije, hranu, kredit, jelte. a doma vas je 4.
vise ne pisemo da kad setas gradom, pa ti zapne lijep sal za oko, udjes i platis.
ja osobno se ne sjecam kad sam zadnji put kupila nesto setajuci samo jer mi je upalo u oko. svaka kupnja postala je ciljana. pogotovo za MM i mene.
a eto te male sitne rastosnosti, tipa udjes u Algoritam i izadjes sa knjigom pod rukom. i ulazis u trmavaj i pocinjes je listati.
i nemojte mi sad imas knjiznicu. znam. ali onaj osjecaj otvaranja nove knjige, di su listovi jos spojeni od rezanja.........
snovi pusti snovi.
Razumijem ja vas neke tu, nije to bed, samo problem je u tome što neki misle da oni koji imaju para, šta god to značillo nekima, rade drugačije. Znam tipa, ima kuću, stan, jahtu, svoje, privat unosni poso i nosi kupaće gače 15 godina, iste, već su mu konci virli van. Smijali smo se ko blesavi prije x godina, danas se više ne smijemo. Stvar percepcije.
Netko skuži prije, netko kasnije, netko nikad.
Ali opet, ono što mene čini sretnim čovjekom je da smo mi ovdje među koliko ono 5, 10, nek je i 20% populacije na zemlji kojima je dobro, tako da mi ta pomisao poništi sve moje brige oko šparanja na novoj knjizi iz knjižnice.. Kupim rabljenu preko amazona i ja sretna. Ne pali me miris novih korica, već sadržaj.
Posljednje uređivanje od šafran : 14.12.2014. at 21:07
jednom sam u jednoj knjizi procitala misim da je polarna svijetlost. samo bogati si mogu dozvoliti šparanje.
naime klinku je otac poslao da kupi brasno, ne sjecam se koje mase. nek bude 1 kg, a ona mu kaze, pa tata jeftinije je kupiti 5 kg. a on joj kaze da ako imas za tih 5 kg, ako nemas placas skuplje. i samo si bogati mogu dopustiti kupovinu 5 kg brasna.
Živa istina. Nisam toliko bogat da si mogu priuštiti skupo, zato neki love akcije i kupuju po 5 kg praška za veš na akcije, dok drugi kupuju kad im zatreba.
Posljednje uređivanje od šafran : 14.12.2014. at 21:27
Safran, ja to bas ne kuzim... Da se ugledam na tipa koji nosi iste gace 15 godina. A ima jahtu? Ja, recimo, ne bih nikad isti badic koji je btw ofucan nosila medju ljudima. I ne bih nikad kupila jahtu :D
U cemu je fora, stvarno?
Ok, ja mozda ne kuzim, ali bilo bi realno da zaposleni roditelji mogu bez posebnog promisljanja kupiti karte za orasara ili disney on ice. Ali to nije tako.
I ja bih trebala moci u setnji kupiti novi uteg koji si zelima ne se patiti s malim.
Mozda ja banaliziram, ali meni bas nisu jasne price o stedljivim bogatasima s jahte. Kao, gace su luksuz.
Anči, potpis.
Meni ni fora s praškom za veš nije jasna pa manja pakiranja su uvijek puno skuplja i definitivno se nikako ne isplate.
Možda samcu, ali obitelji sigurno ne.
ja isto ne vjerujem da je to što netko bogat nosi iste kupaće godinama znak da je isti štedljiv, meni to samo znači da mu kupaće nisu važne (pretpostavljam ni odjeća općenito), ništa više od toga. odjeća je zaista nešto što nekim ljudima nije važno, a nije rijetko da je to tako baš ljudima koji si je mogu priuštiti. ono što nekom predstavljaju nove kupaće, njemu je vjerojatno neki novi auto, jahta ili sl. mislim da se ovdje ne možemo složiti sve dok koristimo izraz štednja u potpuno različitom smislu - jedni kao štednju kao odvajanje nešto "viška" za budućnost, a drugi kao prisilnu "štednju" - odricanje od svega što nije nužno za golo preživljavanje. može se, naravno, raspravljati o tome što je nužno, što je potrebno, a što je luksuz i u tome će opet svatko polaziti od svog pogleda, iz svojih cipela i svojih prioriteta, ali sigurna sam da nemati za kvalitetan obrok nije štednja nego nužda, te će rijetki djetetu tako nešto servirati da bi stavili par kuna "u štednju". dobrovoljno odricanje od nekih stvari u cilju nekih drugih je postavljanje prioriteta, a odricanje od svega nije.
Hmmmm, ovo spajkino me zamislilo, ja sam sad npr. napunila spajzu orasastim plodovima iz Slavonije sa Njuskala...
puno ih trosim a na Njuskalu su skoro duplo jeftiniji nego odi u butizi....ali naravno,morala sam moc iskesirat sad skoro 500kn na to...
Sjecam se da me odi sokiro iznos koji je netko dao na pidjamu...pogotovo jer su moje sve odreda neke stare raspecene iz Mane i muz mi je nedavno kupio neku u Njemackoj za 40EUR i ja poludila da koliko je para dao za pidjamu...
...maloj odi na burzi kupujem rabljenu robu (sto prifali od nasljedjene) ,pa bila bi luda u butigama davati nebulozne iznose...
.iako bi joj to mogla priustit..ali ne zelim,to smatram bacanjem para...
po tim nekim stvarima ispadam skrta,pogotovo kad se uporedim sa familijama koje imaju niza primanja od nas....
(a npr. ispod casti im je da im djeca nose rabljenu odjecu)
No, i ja smatram da sam u duznickom ropstvu jer dok ne izadjemo iz kredita, da se ne do Bog MM razboli, nakon par mjeseci mi ne bi imali odakle vraćati ogromne rate...
Tako da ima pravo onaj tko je napiso: Kažu da je čovjek bogat onoliko koliko može vremenski financijski izdržati bez prihoda/plaće.
ok, plaćaš stan ispod svake cijene.
hoće li tako biti i sljedećih 10 godina?
kad skupiš pola love za kuću kak ćeš namiriti ostatak?
vjerojatno ćeš morati dići kredit
i kaj si napravila - opet si na istom
lova koju si popušila dajući je za najamninu će te izaći maltene kao kamata za kredit
s tim da živiš u tuđem stanu, a otpočetka si mogla biti u svojem
tak da ono, "dužničko ropstvo" bi za mene bilo upravo ovo
a to što više ne razmišljaš kao ja bi značilo šta?
da si pametnija od svih koji su odustali od podstanarsva i ušli u kredit da bi riješili stambeno pitanje?
Cure vi neke tu ili ne vidite napisano, ne kužite ili se pravite da ne kužite
Tebe sam Dolega uzela samo kao primjer jer mi se ne da secirati i objašnjavati što sam ja mislila kad sam mislila dok sam pisala to i to, bogataševe gače, prašak za veš i slično... ne pišem kineski sigurno
Jarica ti gore lijepo napisa da ne misli ulaziti u kredit prije nego skupi pola love za kuću, dakle ona računa sa kreditom, samo upola manjim, nego što bi joj bio ovog trena.
Ovo nije točno. Zavisi od veličine planirane nekretnine, lokacije, banke, uvijeta, trenutnih kamata, periodu na koji se dogovoraju..
Uglavnom, udio vlastitog kapitala drastično pojeftinjuje kredit, a ako promatramo period od 30 ili više godina, nimalo zanemariva činjenica.
A ovo je najveća zabluda u razmišljanju. Stan ne pripada tebi dokle god ne otplatiš i posljednji cent, već banci.
Da! Super si ovo obuhvatila. Dotakli smo se istovremeno više toga, a kutevi iz kojih se gleda su različiti.
Stan je tvoj. Samo u slucaju prodaje trebas odjednom podmiriti preostali dug. Ako je dug 10% vrijednosti stana, ili 50%, prodaja uopce nije problem, i s time izlazak iz "okova" kredita. Problem je ako je dug veci ili gotovo jednak vrijednosti stana. A sto se kombinacijom pada cijena nekretnina i rastom chf desilo vrlo velikom broju kupaca stanova
Da me netko pita sto bi bio "pametni" stambeni kredit (kod nas, ne vani) rekla bih do 15 godina, do 5% kamate i do 80% vrijednosti nekretnine, ili uz ustedjevinu u vrijednosti do 20% nekretnine. Idealno u kn. I naravno, da se rata moze pokriti iz ne vise od pola jedne place. Samo sto je to jako tesko vecini za ostvariti....
Kako je stan tvoj, ako ga moraš prodati, podmiriti ostatak dugovanja i opet nemaš stan. Plaćao si kamate xx godina za džabe. I ustvari si u gubitku, ne dobitku.
Pa moj je, imam vlasnicki list. Zasto bi bila na gubitku? Generaliziras.
Da ja slucajno prodajem moj stan dobila bi sad za njega dosta vise nego sam do sada platila za njega, cak i da uracunam inflaciju. Plus, nisam sve to vrijeme placala 300-400 eura mjesecno stanarinu. U svakom slucaju meni se isplatilo.
Inace, nakon x godina preostala glavnica nije ni 10% vrijednosti tog stana
Posljednje uređivanje od sillyme : 15.12.2014. at 07:45
Eventualno onda možemo govoriti o postoku udijela vlasništva u tom stanu s obzirom na visinu podmirenog dugovanja banci, ali teško o tome da je stan na kredit moj bez kojeg ostajem ukoliko više nisam u stanju plaćati isti taj kredit za njega.
ne mogu čitati sve - ali znam da su bogati obično i prilično "škrti" ali kada ste se već dotakle kupaćih gaća - 100 % sam sigurna da nitko normalan koji ima bilo kupaće gaće ili badić, isti ne može koristiti 15 godina, naravno ako ga koristi. Bilo morska sol ili klor u bazenu jako nagrizaju i nema tog materijala koji to može izdržati. Možda je čovjek kupio gaće i čuva ih u ormaru. Preškrt je kupiti ulaznicu za bazen ili ne skače u more sa svoje jahte
Ja bi recimo bila na gubitku da sada moram prodavati stan ( ne samo zbog kamata koje sam otplatila ), jer smo ga kupili na kredit na vrhuncu cijena. Slijedeći mjesec su u novinama izašli naslovi cijene stanova padaju i tako su padali iz godine u godinu. A ja i dalje otplaćujem kredit.
Posljednje uređivanje od larmama : 15.12.2014. at 08:56
Ovaj topic se svako malo vrati na onu "sit gladnom ne vjeruje".
bome marta.
ja stvarno nisam gladna, imam kredit koji je silly opisala kao pametan. ali jednostavno vidim/osjetim kako mi standard pada.
i nije mi jasno zasto safran ima potrebu nam objasniti da smo rastrosni ili tako nesto.
mozda je dovoljno da je pitam koliko dodje jedan paketic maslaca kod nje. kod nas je od 11-21 kn. na akciji sam u lidlu kupila maslac za 8.49 kn mislim. ali to je bilo zbilja povoljno. i za to sam morala i benzin potrositi. i nek uzme u obzir da je prosjecna placa u HR 5400 kn. ali da je i to vecini nedostizna placa.
Oće to i baš je fino izraženo na ovom topicu.
Ma dajte žene, nemam nikakvu potrebu, niti ikom išta dokazujem, sudjelujem u raspravi, razmišljam, komentiram, u nekim postovima se prepoznajem od nekad, u nekim danas, u nekima uopće, kao i obrnuto, evo dokaza
ispade da ljudi u ovoj zemlji imaju novaca, ali ga troše na kupaće i na iphone.
Jedan od značajnih problema prosječnog Hrvata je i taj da su ljudi potpuno iscrpljeni 7-godišnjom krizom (prethodno ih je načeo rat i kapitalizam zna se na čiji način) tako da je skroz bespredmetno uspoređivati se sa startnom pozicijom (neke nekad) slične države.
slazem se s coksom, nije isto u razvijenom kapitalizmu, koji te isto moze zgaziti za tren, ako se odlucis ponasati van svojih mogucnosti i kod nas u nastajecem kapitalizmu, u zemlji nakon rata i krize.
i da se razumije meni je jasno da na ovoj planeti ima ljudi koji zive daleko daleko losije od mene, ali ja se nadam da ipak necu doci u situaciju da zivim bez tekuce vode i struje.
kako MM kaže, dosta mi je da se tješim rogom afrike.
ako završiš fakultet, u poslu si dosegnuo ono što si htio,
a standard svako malo stepenicu niže - to i nema baš nekog smisla.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
