zaboravljamo na još jednu činjenicu. a ta je uređenost tržišta najma stanova. a ima nešto i u kulturi.
moj šogor je u švicarskoj živio u stanu u najmu, dugoročnom najmu, dok plaćaš najamninu sva prava imaš. ljudi, najmodavci, se time bave - grade stanove koje iznajmljuju.
a kod nas, umre nona, djeca iznajme stan, po mogućnosti s jednom zaključanom sobom natrpanom sa stvarima od none koje nedajbože bacit, stan se iznajmljuje, naravno, s namještajem od none, a u dnevnom prastari kauč od te iste none, al opet nedajbože bacit, ne smiješ. vlasnici upadaju u stan kad god se sjete, osim kad padne kiša i prokišnjava krov. onda ih nema. da, nedajbože i da im padne na pamet ulagati u tu svoju nekretninu, a da bi je mogli iznajmljivati. oš, neš, ako pofarbaju, puno su napravili. a šlag na kraju - unuk se ženi, treba mu stan i voila - vi ste kao podstanari na ulici. zaboravih, sve to zajedno - na crno. nemate ugovor, plaćate na crno, nikakve zaštite.