A u studentsko vrijeme dok sam bila izbjeglica, živjela sam od 100 kn mjesečno , pa si mislite kako sam si dobro raspoređivala taj novac za hranu jer to je bio iznos i za odjeću (naravno s Trešnjevačkog placa), obuću, hranu (fala Bogu dragom na studentskoj menzi na Cvjetnom), eventualno lijekove, za sve ...

Našla sam rješenje: čim sam upisala apsolventsko, zaposlila sam se ko tajnica u jednoj japanskoj firmi na 4h dnevno tako da sam lijepo imala vremena i za učit i još zarađivala. A najponosnija sam bila što više nisam bila na grbači mojim roditeljima. Sjećam se ko danas da sam tad zarađivala 2000 kn za pola radnog vremena od 8-12:00h.

Super mi je bio osjećaj skočit sa 100 kna na 2000 kn Napokon sam mogla otići u kino