Moj financijski preporod je počeo 2007 na 2008, kad je u jednoj knjizi savjet za izvlačenje iz govana bio da, koliko god iznosila kreditna opterećenja i dugovi čovjeka, treba prvo uštedjeti okruglo 5 000 kn. Tek kad imaš to ušteđeno (iznos uzet kao neki iznos za pokriti izvanredne situacije, ne previše, ne premalo), možeš ići na zatvaranje drugih dugova.
Meni je to bilo a) užasno glupo i b) činilo mi se nemoguće za izvesti. Bila sam u daleko većim dugovima od tog iznosa, a on sam za sebe mi se činio preogroman za uštediti i naprosto sam znala da to nije moguće.
Tri dana nakon kaj sam to pročitala, dolazi mi muž doma sa ekstra 2 000 kn na koje uopće, ali uopće nitko nije računao (bivša firma iz koje je otišao je obračunavala godišnji bonus i njemu je pripao njegov, iako tamo više nije radio). I ono, jeeee, super, dva soma za potrošiti!!!
Onda smo onak nevoljko razmišljali da li da to sačuvamo kao uvod u tih pet tisuća, zaključili da to nikad nećemo skupiti, al kao, ajde, čisto da vidimo.
E, za dva mjeseca smo to skupili. Pojma nemam kako. Ispalo je samo da sam ja drugi mjesec stavila soma, on petsto. I drugi mjesec obrnuto. I to je bilo pet tisuća.
Mjesec iza toga išla sam zatvoriti svoj minus (nije bio enorman, bio je oko 2 500, ali mi se to tada činilo UŽASNO puno), i tih četiri tjedna mi je bilo tako duuuugo razdobljedo sljedeće plaće.