moja djeca ne da nisu razumna, nego su - uz jednu prijateljicu koja dijeli moje patnje s djecom - najgori ovisnici o dojenju, tj. o spavanju i dojenju istovremeno, koje sam ikad upoznala. sin je bio grozan, tko je dulje na forumu sjeca se mojih patnji i nespavanja i umora i ocaja. svi su mi govorili da ce drugo dijete sigurno biti bolje, sigurno ce biti razumnije, manje traziti dojenje po noci, manje... upravo suprotno, ona je gora i od njega, a to je stvarno velika stvar. plus je uporna ko mazga, ma ko deset mazgi, i kad nesto zeli, u stanju je urlati i urlati i vristati da se cijela zgrada ori, dok to ne dobije. a inace tko je ne zna, skupo bi je platio. najsladje, najmirnije, najnasmjesenije dijete na svijetu.
bilo bi lijepo da mogu potvrditi da djeca skuze kad nesto cvrsto odlucis i da samo treba biti uporan i dosljedan i pomirit ce se s tim. nazalost, skoro sva djeca
kad je imala 16 mjeseci, cvrsto sam odlucila da vise nema nocnog dojenja, koliko god plakala i trazila. tri mjeseca (90 fakin dana
) je ona plakala i urlala po noci, bila budna po 2-3 sata i trazila dojiti, ja nisam dala, nema sanse, ma ono, nije mi bilo ni u peti da joj dam, i onda nekako zaspi u suzama, i probudi se za sat-dva i ponovno pocne urlati. i tako svaku noc, bez ikakvog pomaka na bolje.
nakon tri mjeseca slusanja kako urla vratila sam joj nocno dojenje jer vise ni mm ni ja nismo mogli. bili smo preumorni i preiscrpljeni i preisfrustrirani. sad opet doji nocu. jednom. jer se u ponoc usteka i do 8 ne pusta. i opet sam umorna ko pas, bar mm spava. i opet cu joj ukinuti taj uzas, samo ne znam kako postici da ovaj put i profunkcionira. mogu ukinuti i dnevno i nocno, ali nikakva mi to garancija nije da iduca 3-4-5-x? mjeseci nece urlati ne samo po noci nego i po danu, obzirom kakva se pokazala.
i sad mrzim dojenje i pitam se sto se to desilo da od neceg tako predivnog, tako posebnog, najljepseg dijela dojenacke dobi, istovremeno razvijem tako ruzne osjecaje. katastrofa.
uglavnom, ako se budite par puta nocu i tesko vam je, sjetite se da uvijek ima i onih kojima je teze
.
Felix prvotno napisa
moja djeca ne da nisu razumna, nego su - uz jednu prijateljicu koja dijeli moje patnje s djecom - najgori ovisnici o dojenju, tj. o spavanju i dojenju istovremeno, koje sam ikad upoznala. sin je bio grozan, tko je dulje na forumu sjeca se mojih patnji i nespavanja i umora i ocaja. svi su mi govorili da ce drugo dijete sigurno biti bolje, sigurno ce biti razumnije, manje traziti dojenje po noci, manje... upravo suprotno, ona je gora i od njega, a to je stvarno velika stvar. plus je uporna ko mazga, ma ko deset mazgi, i kad nesto zeli, u stanju je urlati i urlati i vristati da se cijela zgrada ori, dok to ne dobije. a inace tko je ne zna, skupo bi je platio. najsladje, najmirnije, najnasmjesenije dijete na svijetu..
Odgovori s citatom