Evo napisat ću ti ja žuta nešto drugo kad već nema tko. Nema nikakve garancije i mozda će vrištati i puno duže od tri dana i nećeš ništa riješiti... ima jedna tema i jedan post koji sam ja prije koju godinu znala napamet, a priča o djetetu koje je mjesec dana vrištalo jer nije dobivalo cicu.

Moj prvi... dob 2 godine i 3 mjeseca, cica cijelu noć. 5 večeri ja izlazim van, tata ga uspavljuje i spava s njim cijelu noć. Kad se vratom skrivam se u drugoj sobi do jutra. On plače dugo i često. Šesti dan je sve gotovo, dobije cicu ujutro, po noći “cica spava”, ako se i probudi malo gunđa pa zaspe.

Moja druga... dob 2 godine i x mjeseci. Sto buđenja po noći. Pokušamo opet isto, vrišti ko luda, ne možemo izdržati. Pustim još malo vremena da prođe, pokušamo opet, opet ne mogu izdržati. Ona je budna do jutra. Nitko mi nije vjerovao, znala je biti budna do 5 ujutro bez da zaspe. Nego bi naizmjence cijelu noć vrištala ili neutješno plakala. 5 dana bi najduže izdržali nakon toga nitko ne bi mogao izdržati više da smo svi budni cijelu noć. Jer od toga nitko nije spavao. Jednostavno je bila jača od mene. Možda sad nešto i lažem, ali sigurno bi se dali iskopati moji stari postovi iz tog razdoblja. Znam da sam se mučila s time sigurno više mjeseci. Na kraju je skroz prestala sama od sebe u dobi od 3 godine i 4 mjeseca. Možda jer sam taj mjesec ostala trudna s trecom. Uglavnom, ja ti vjerujem i znam da to nije uvijek baš tako lako.
Sad me čeka priča broj 3... ne želim ni razmišljati o tome.