A ima sto faktora. Al mislim da je najznačajniji onaj na koji se najteže može utjecati, njihov karakter tj. njihova urođena ljubav/potreba za sisanjem. Moj stariji je volio sisu (doduše ni izbliza ovako manijakalno kao u Felixinom postu :O), a mlađi je baš ravnodušan. Tako da je znalo često biti situacija gdje ja mlađeg nagovaram da doji, a stariji tužno gleda jer on više ne smije (razlika je 4 godine )
I da se pojasnim, nisam mislila da je djetetu preko godinu dana (ako normalno jede) nutritivno potrebno noćno nasisavanje. I ja vjerujem da je glavni razlog to što ne znaju drugačije opet zaspati.