pa meni se čini da II. gimnazija opći smjer ima jako visok prag - 79,77
Oprosti, ali ja mislim da je GROZNO. Jer ako to nije grozno, onda što je. Ako si recimo dijete želi tu školu, i sanja o toj školi godinama... i onda šipak.
A ako budemo potezali bodove, onda bi mogli potegnuti i to da treba uvesti prijemne u jače škole kao što je MIOC napravio. Mislim da kada se zatvori lista V. bude morala povećati kvotu jer će se vjerojatno dignuti na 80.
I da, treba uzeti još jednu stvar u obzir, kada smo se mi upisivali u srednje škole, bio je prijemni, bile su dvije škole koje si mogao birati, ali je i Zagreb bio puno manji.
A dobrih škola u Zagrebu je ostao jednaki broj. Možeš ih nabrojati na prste.
Ma nije Zagreb bio ništa manji. Pa skoro je isti broj stanovnika 2011 i 1981.
Pozdrav svima,
Ima li netko iskustva sa gornjogradskom gim i kušlanovom (3.) opći smjer?
Hvala
Nezadovoljstvo nedostatkom podataka se najbolje riješava tako, da oni sto su nezadovoljni ne šalju pp, nego na topik stavljaju podatke, pitaju i odgovaraju.
Inace, ako se dobro sjećam, kad je bio prijemni za sve škole, opet je bilo prigovora ostresu, kompetenciji, nejednakosti:
familije boljeg socio-ekonomskog statusa ce uzeti kurseve za pripremu za prijemne, itd...
ne znam, ovo mi jako cudno zvuči ali neka bude da sam ja čudna.
da neko dijete u osnovnoj i to još godinama sanja o nekoj školi koja mu je nešto apstraktno u smislu da škola koja školuje za nije tetu u vrtiću, frizera, medicinara ili policajaca... ?
ok, može dijete željeti biti znanstvenik, ali nije put do toga točno određena škola. meni to sanjanje zvuči moguće samo ako je dijete prema tome usmjereno.
no, ne mislim da je to nešto nužno loše.
U krugu ljudi u kojem se ja krećem točno se zna što se od djeteta očekuje i koje su škole prihvatljive. Uz muzičku naravno.
I tako već nekoliko generacija. Tako je bilo kada se upisivalo moje godište, i sada kada se upisuju naša djeca. I za fakseve vrijedi isto pravilo.
A ako dijete od roditelja godinama sluša u koje su škole išli oni i njihovi bliski prijatelji naravno, da i dijete poželi ići u istu školu.
Moje cure su odlučile drukčije, ali njihovi prijatelji i rodbina obično slijedi gore navedeni primjer.
oprosti, cathy, ništa osobno, ali prvo što mi je palo na pamet - jadna djeca.
ja nemam pametnijeg posla pa gledam brojke :D
tako da...nemojmo smetnuti s uma u ovim raspravama da će 2017. godine u Zagrebu 9.781 učenik upisati srednju školu.
od njih, 3.060. učenika će upisati neku gimnaziju.
a od njih, 264 će upisati MIOC i 182 petu.
a svi ostali će biti nesretni do kraja života
dakle, cathy, ja se slažem s emiliy i mislim da to nije ništa grozno.
idem se odmah pripremati biti nesretna.
moja sedmašica nit ne zna koje srednje škole postoje u Zagrebu.
Vjerojatno ne zna u koju su joj išli mama i tata. OK, za mamu zna, jer je to ipak "elitna"
Znam tonu ljudi u Zgb, i nikad nisam čula nit da oni niti djeca im znaju koju će srednju upisat i na koji faks će ići. I kako sam zavidna današnjoj generaciji ovih iz Zagreba kaj odu na faks u Rijeku. tak sam bila i ljubomorna na sve frendove koji su u Zagrebu bili u domu. ajme koji život. Tak da ak mene djeca pitaju, poslat ću ih dalje - možda bi mala mogla u gimnaziju u Rijeku!!!
I meni je to
Ono, daj djetetu djetinjstvo.
Ok mi je dijete malo pogurati i usaditi mu vrijednosti obrazovanja, ali ako nije 5,0 u skoli, ponasati se kao da zbog toga nije dovoljno dobro ili da ce mu sad buducnost propasti, mi je stvarno too much.
Ili ocekivati da zavrsi glazbenu kao da je to nekakva norma.
Mislim da treba slusati i pratiti dijete, pogurnuti ga mozda ako vidimo da moze i zeli, ali ne pod svaku cijenu.
Od mojih troje samo jedno ima 5,0 u skoli. I ide u glazbenu jer je to sama htjela. I u natjecateljskom je sportu, opet, jer sama hoce. Ima vremena i energije za sve.
Dvoje su, onako, sporiji i opusteniji tipovi. Nisu toliko ambiciozni ko najmladja i vole imati vise vremena za ne raditi nista posebno. Mala si stalno osmislja raznorazne projekte.
Ne vjerujem da bih ista pametno postigla da ih maltretiram svojim ocekivanjima. Jedino sto ocekujem je da ispunjavaju skolske obaveze i da uce. A prosjek ocjena je onda u skladu s time. Ne znam, poticem, ali ne dramim i ne gusim.
Znam da smo se odmakli od mojih informacija koje nisu moguće, ali da ne ostanem dužna i da ne ispadne da sam slušala rekla-kazala.
Mama djeteta koje je prošle godine završavalo osmi razred malo prije završetka (ne znam koliko - je li bitno za raspravu?) došla je u školu i od ravnateljice zahtijevala da se djetetu potpiše papir da ima ADHD. S obzirom da je dijete misteriozno taj poremećaj dobilo krajem osmog razreda ravnateljica je odbila - ono što je očito najbitnije jest da je u našoj školi ravnateljica član stručne službe. Iz ministarstva su onda počeli pritisci da se to potpiše i potpisalo se i tako dalje.
Dijete koje će sad ići u peti razred a već ima tu potvrdu - spomenula sam ga zbog toga što bi, da zaista ima tu dijagnozu, trebalo ići na terapije (?) - pretpostavljam da su terapije - no ne ide jer ne mora.
Ne znam zašto ne bismo mogli pričati o djeci s lažnim papirima? To je isto kao da ne pišemo o lažnim braniteljima :D Pa ni njih sigurno nema puno i ne oštećuju jako državni proračun.
a gledaj, sigurno da sve to utječe. na moga je, bez ikakvih pritisaka s naše strane, utjecalo. a za m je sad je tu još i brat.
kao što je meni bilo normalno da ću završiti faks, mislim da kroz djetinjstvo nisam ni znala da postoji neka druga opcija u životu. ono, ideš u gimnaziju pa na faks i tako to imora biti. a isto nikakvih pritisaka, ma kakvi pritisci, mama mi nije doslovno znala koju sm školu upisala do samog kraja. jer nisam jadna ni ja znala, zbunjena, sama, u onom redu, s papirima, nemam pojma di da ih predam.
e sad, za razliku od mene koja sam imala oba roditelja s gimnazijom i faksom, moja djeca imaju i primjer svog oca, koji je završio strukovnu školu i upisao cio niz fakseva od kojih niti jedan nije završio
Ni MM ni ja do zadnjeg dana nismo bili ziher koji ćemo faks odabrati, s tim da su moji bili još i slični. Njegovi pak dijametralno suprotni.
djecu puštamo da sami odluče. s tim da je stariji odmah rekao kud će, mlađa se još niš ne izjašnjava. Ima još godinu dana za odluku
Vidim da ti ti roditelji bas nisu najbolji prijatelji jer ocito je to sto pises rekla kazala.
Carobni papir se ne kupuje ( iako nije nemoguce da netko plati defektologu, psihologu i psihijatru da mu napise da mu dijete ima ADHD. Samo dijagnoza vjeerovala ili ne nosi i ogranicenja za upis, pa bas nisu ludi za njom bez potrebe.) , postoji odredena procedura dobijanja carobnog IP pristupa.
Cija funkcija jest olaksavanje skolovanja djeteta, a slucajno se moze izaci i na taj famozni predupis ( ali nakon opet detaljne obrade).
Sto nije nikakav direktan upis.
isto tako potpuno je pogresno pretpostaviti da djeca sa poremecajem paznje trebaju terapiju , jar najcesece NE trebaju.
Pa cak da dijete ide na terapiju ne znam zasto bi ti kao roditelj drugog djeteta iz razreda to uopce trebala znati?
To su privatne stvari svakog djeteta i informacije svakako ne bi trebale curiti izvan njegovog zdravstvenog kartona .
slađana, to jest rekla-kazala i jest priča koju si ti čula iz eventualno druge ruke. Ovakve priče, koje se ponavljaju svake godine po forumu, stvaraju lošu sliku o djeci koja se školuju po posebnim programima i dovode u pitanje njihova prava. Već je sto puta napisano kako se dobije rješenje za IP i koliko je koraka i osoba u to uključeno; isto tako je već nekoliko puta iz prve ruke tu na forumu baš na ovoj temi napisano osobno iskustvo forumašica o upisu djece s famoznim 'rješenjima' u srednje škole, iz kojih iskustava se lako vidi da to uopće nije nikakva jednostavna i ružičasta procedura nego baš suprotno.
Inače, dijete s ADD ne mora ići na nikakve terapije, a pitam se i kako ti uopće možeš znati ide li neko dijete koje nije tvoje na terapije ?!
osobno mi puno lošiju sliku stvaraju bodovi na astmu. i to zato kaj živim s astmastičarima.
Kandidat sa zdravstvenim teškoćama je kandidat koji je osnovno obrazovanje završio po
redovitome nastavnom planu i programu, a kojem su teže zdravstvene teškoće i/ili dugotrajno liječenje
utjecali na postizanje rezultata tijekom prethodnoga obrazovanja i/ili mu značajno sužavaju mogući
izbor srednjoškolskoga programa obrazovanja.
mima, astma je kronična bolest. Ljudi koji imaju astmu uzimaju lijekove. I to obično ne samo jedan lijek.
OK, vjerujem da možda nije propisana dobra terapija. Ali obično se astma javi u ranijoj dobi i do krakja OŠ mislim da mora već biti utvrđena dobra terapija.
Na tržištu se stalno pojavljuju novi lijekovi.
MM ima baš jaki oblik - nikad u svom životu nije imao ikakav "ustupak" zbog svoje bolesti. Vjerujem da ljudi ni ne znaju da ju ima. Isto s djetetom. Uzima lijekove, ide na kontrolu, pokušavamo joj na razne načine olakšati život.
Ovo sa sepsom isto ne kužim. Po mojoj logici ako dijete nije bilo pola godine u školi bi trebalo pasti razred, a ne dobiti dodatni bod
Vjerujem da postoje slučajevi kad se IP dobije navrat-nanos, pod pritiskom, nabrzaka, ali u to onda mora biti uključeno jako puno ljudi na pravom mjestu u pravo vrijeme: moraš imati "svog" liječnika školske medicine koji će potpisati bez da trepne, svoj stručni tim tj. nalaze najmanje trojice stručnjaka (psihijatar/psiholog, logoped, defektolog), "svoju" komisiju pri Gradskom uredu za obrazovanje koju sačinjava 5-6 ljudi koji će potpisati rješenje i poslati ti ga poštom preporučeno. Nemoguće je "na kraju školske godine", ali je moguće u 3 mjeseca s idealnim, gore spomenutim uvjetima. Ne zaboravimo da takav učenik onda mora još na obaveznu profesionalnu orijenataciju što isto zahtijeva vrijeme.
Dakle, naravno da je moguće da netko s vezom izmajmunira sustav, ali zaista vrlo, vrlo teško. I rijetko.
Evo, za ilustraciju, ja sam zbilja proaktivna, informirana mama, zahtjev za dijete podnijela sam početkom 2.polugodišta 3.r.OŠ, a rješenje je stiglo sredinom 1.polugodišta 5.r. Loptali su se s nama ko s igračkom, krive informacije, sukob škole i školske liječnice, gradske komisije u raspadu, promjena vlasti u gradu...sve nas je zakačilo.
Nanoibeba svaka kronična bolest ima svoje razne oblike i stupnjeve težine, i dok se kod nekoga može odlično držati pod kontrolom terapijom kod drugoga uopće ne mora biti tako.
ma sve pet - sve je nemoguce, ali je moguce ako netko ucini A, B ili C.
a to sto ja nesto znam ili ne znam ili ne bih trebala imati pravo to znati, pa ne idem po zdravstvenim kartonima djece i ne kopam da bih pisala po forumu; to dijele sami roditelji.
ali oni ocito lazu i pretjeruju, zbog neke imaginarne koristi za koju nitko ne zna koja je tocno.
Ti bi dijete koje zbog bolesti izostaje rusila razred?!
Onda vjerojatno djeca koja su onkoloski pacijenti ne bi nikad zavrsila skolu.
Postoji skola u bolnici , samo za informaciju.
i mogucnost da ucitelj dode doma par sati tjedno.
a sepsa...sepsa je komplikacija nakon rutinskog zahvata. Bilo kojeg. Moze te ostaviti u bolnici puno duze od tjedan dana koliko je vrijeme boravka nakon samog zahvata.
Znam da postoji škola u bolnici.
Dijete mi je bilo u bolnici duže vrijeme.
E da, dobro si spomenula onkološke bolesnike. Vidiš, za to bih dala bod. ali mislim da je stvarno dijagnoza astme najpodložnija muljanju.
No fakat, neću više o dodatnim bodovima.
Toplo se nadam da će sva ovogodišnja forumska djeca upisati željene škole