 |
|||
Prva.AdioMare prvotno napisa
Ako si u zapadnom dijelu NZ, u obzir dolazi i XI. gimnazija na Savskoj, ali osim adrese, o toj školi ne znam ništa.
Ispravite me ako sam u krivu, ali nekako sam mislila da otkako je uvedena državna matura "težina" neke škole (odnosno fama o težini) više ne igra ulogu? Matura je za sve ista i svi se moraju jednako dobro spremiti za nju.
misliš, džaba (bilokakve) gimnazije ako kasnije nije u stanju upisati željeni fakultet?
pa gimnazija zato što treba odgodu, nije načisto što želi raditi u životu. ali da je učenica koja može upisati i završiti mioc, mislim da nije.
neću si podcjenjivati dijete, ona je sasvim samostalna i odlična učenica, ima 2 ili 3 četvorke. već samim time ne može upisati "bolju", zahtjevniju školu.
Ako ima dve ili tri četvorke može ona itekako upisati dobru školu.
A ako želi može probat i Mioc.
Sad s prijemnim je to omogućeno svima.
Ne, nego da i iz "lakše" gimnazije mora polagati jednako tešku državnu maturu pa to onda na kraju i ne mora ispasti lakše (čak i ako je tako izgledalo u startu).
2 ili 3 četvorke meni ne znače da je netko u startu lošiji učenik - to su nama upisi po ocjenama dali. Pa ispade da ako nisi 5,0 svih 8 godina, moraš birati "lakšu" školuAli da, razumijem što hoćeš reći.
eto moj je s 2 četvorke upiso X gimnaziju,hrv i eng
ma ja sam onako spomenula mioc (kad druge, "jače" gimnazije ni ne znam), ali ona svakako nije za mioc, ruku na srce.
5. razred je imala 3 četvorke (likovni, tehnički, matematika), 6. razred 3 četvorke (tehnički, matematika, hrvatski), 7. razred za sada 2 četvorke; matematiku je popravila na 5.
baš je zagrizla popraviti ocjene i dosta radi matematiku za razliku do ovih godina.
jako je odgovorna i radnica je, nije zabušant. ali mislim da taj presing oko upisa u srednju već pomalo uzima danak. bila je bolesna skoro 2 tjedna, ali baš toliko da nije bila u stanju ništa učiti.
nakon toga ju je digao zemljopis - nije se uspjela opravdati da ne odgovara. nešto je skalamuzila i dobila 2. prosijek joj je pao na 4, a to joj je baš zadalo glavobolju. nije se smirila dok nije digla prosijek na 5.
meni je to toliko krivo da me baš jako žalosti. voljela bih da ju mogu učiniti opuštenijom, nekako, da se ne sekira zbog glupog prosijeka. dok s druge strane... samo se o tom vražjem prosijeku i priča na kraju osnovne.
O prosjeku se pocinje pricati cim krenu u peti razred. Ako ne i prije.
Teski uzas.
Mogu ti poslati doma M. taj se ( srecom) ne sekira oko nicega . Pa posljedicno niti oko ocjena.
Slažem se da je takvom djetetu koje treba vremena za razmišljanje mjesto u općoj gimnaziji. Dalje - nije naročito važno. Ponekad je najbliža škola i najbolja. Moj mlađi je (između ostalog) po tom kriteriju odabrao TŠRB i zadovoljan je, dobro je to ispalo. Kad je u jutarnjoj smjeni, spava do 7 iako nastava počinje u 7:30, jer stanujemo blizu škole. Njemu je to bila važna stvar.ma ja sam onako spomenula mioc (kad druge, "jače" gimnazije ni ne znam
5. razred je imala 3 četvorke (likovni, tehnički, matematika), 6. razred 3 četvorke (tehnički, matematika, hrvatski), 7. razred za sada 2 četvorke; matematiku je popravila na 5.
baš je zagrizla popraviti ocjene i dosta radi matematiku za razliku do ovih godina.
jako je odgovorna i radnica je, nije zabušant. ali mislim da taj presing oko upisa u srednju već pomalo uzima danak. bila je bolesna skoro 2 tjedna, ali baš toliko da nije bila u stanju ništa učiti.
nakon toga ju je digao zemljopis - nije se uspjela opravdati da ne odgovara. nešto je skalamuzila i dobila 2. prosijek joj je pao na 4, a to joj je baš zadalo glavobolju. nije se smirila dok nije digla prosijek na 5.
meni je to toliko krivo da me baš jako žalosti. voljela bih da ju mogu učiniti opuštenijom, nekako, da se ne sekira zbog glupog prosijeka. dok s druge strane... samo se o tom vražjem prosijeku i priča na kraju osnovne.
Inače, ja sam njega htjela utjerati u opću gimnaziju, ali nije htio niti čuti. Upisao je računalni smjer u tehničkoj školi (iako nisam bila oduševljena, ali morao je to i sam otkriti) i sad vidi i sam zašto nisam bila oduševljena, ali tako je u svakoj školi. Uvijek ima stvari koje se učenicima sviđaju i koje im idu lako, ali i onih drugih oko kojih se znoje.
Dobre vijesti - oba moja sina puno su zadovoljnija u srednjoj školi nego što su bili u osnovnoj. Sad su među ljudima sličnih sklonosti, a osnovna škola je bila (božeoprosti) zoo.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.03.2017. at 14:40
AdioMare, imam iskustvo i I i XIII gimnazije, javim ti se kasnije
može, super!
takvo iskustvo iz svog školovanja imam i ja
A bome sam se spasila i kad je junior izašao iz OŠ
AdioMare, i ja imam neodlučno dijete.
Uzmi u obzir i XI - tu. Meni še čini, ovako kad čitam temu, da su iste škole slovile kao "dobre" u vrijeme mog školovanja i danas.
Tak da XI ne bi trebala biti loša. Djeca nekih moijih poznatih idu tam i dosta su zadovoljni. Ak imaš konkretnih pitanja, mogu ih pitati
Evo ovako. Ogromna prednost obje škole, ako ste u NZg, je blizina; osim toga NZ ima i sasvim pristojnu mrežu biciklističkih staza, pa su škole dostupne i biciklom.
P. završila I gimnaziju, bila je jako sigurna u svoj izbor (isto kao i tvoja cura nije znala što će kasnije i mislila je da je opća gimnazija logičan izbor, i mislim da je dobro odlučila). Premišljala se ona i predomišljala 4 godine, odlučila se za faks tek sredinom 4. srednje.
Kad je ona upisivala, govorili su da je to nazi gimnazija, ali nisam baš stekla takav dojam, meni je tamo uvijek bila baš nekako ugodna atmosfera kad sam išla na roditeljske, priredbe, sajmove itd.
npr, kad je nosila predati papire za prijavu, išle su zajedno njih tri najbolje prijateljice i molile da ih stave u isti razred ako upadnu; i izašli su im u susret.
Idu na dosta izleta i putovanja, škola je još uvijek relativno nova, ima lift i prilagođena je osobama u kolicima...
Inače, kad god je neki prilog o srednjim školama, eto ti I. na dnevniku, valjda im je škola fotogenična...
Većina učenika iz njenog razreda je uspjela upisati prvi izbor fakulteta, mislim da ih za maturu dobro spreme. E sad, gimnazijsko gradivo je jako zahtjevno, opširno, preopširno, i mislim da je svima njima najveći šok kad vide da nije dovoljno prelistati bilježnicu prije testa (kao u OŠ), nego ipak treba učiti koliko-toliko redovno. Ako tvoja cura ima radne navike, snaći će se brzo.
D. je sad 1. razred u XIII gimnaziji
kad se upisivao (on je otišao u matematički smjer), po komentarima koje sam znala slušati (pa neće valjda taaamo?!) zvučalo je ko da je ta škola skoro pa večernji tečaj, pa smo brzo vidjeli da i nije baš tako, da je to isto gimnazija s gimnazijskim programom u kojoj se mora učiti (redovno, što mi je sina iznenadilo
javim se još s dojmovima iz XIII
cvijeto, mi smo jako zadovoljni jer je on zadovoljan. i ocjene su super, nije baš da pratim redovito, ali zadnje stanje je bilo uglavnom za pet većina predmeta, tri ili četiri predmeta za četvorku (ali i to solidne četvorke koje bi mogao da ima volje i želje i dići na pet).
sve u svemu, vidim da nema nikakvih problema, ekipa mu je super, nastavnici kako koji, ali generalno, ok. i ne ubija se od učenja, oni to preko društvenih mreža nešto zajedno mozgaju, guraju zadatke, rješavaju, pomažu si. ide i kod jednog prijatelja pa mu pomaže oko fizike prije ispita, ostane spavati i onda prepričava što su sve radili (fizike najmanje, ali dobro...)
a jel izlazi s društvom iz škole ?kako naši, hvala na pitanju. Ne uči niš, odnosno nešto sitno malo prije testa tak da po količini učenja ima i dobre ocjene
I dalje je zadovoljan izborom škole. Čak i smjerom, iako ga i dalje matematika ne zanima
dok je njemu dobro, dobro je i nama. A jedina zanimacija su mu izlasci. Ne znam kako vaši, ali ovaj nemre ostati doma
Djelomicno
:up
Hvala na odgovoru! Zanima me općenito atmosfera, da li se mogu uklopiti djeca koja ne idu na natjecanja i ne vole previše štrebanja, mog zanima informatičko-matematički smjer. Također me zanima kakav je hrvatski jezik, jer mu je podloga iz osnovne loša, te povijest kojeg imaju super profesora koji u osnovnoj ne inzistira na datumima i godinama nego na razumijevanju i povezivanju gradiva.
Za taj latinski smo čuli da je tlaka, ali isto kažu profesori da djeca ne uče i da je u tome problem, da ne pišu zadaće nego prepisuju s interneta ili od nekoga pa da je u tome problem, ja nekako u to sumnjam jer se tamo ipak upisuju djeca koja uče i rade.
Moj je u osnovnoj samo jutarnja smjena pa me i to malo brine, kako će se prilagoditi , imate li s tim iskustva?
Moj još nije odlučio važe između V. i MIOC-a , što se tiče udaljenosti tu su negdje. Stoga sam mu kao roditelj htjela pomoći s informacijama i dojmovima vaše djece. On zna da mora puno učiti i raditi (iako nisam sigurna da zna o kojem obimu se radi, kažu neki da se radi o 4-5 sati dnevno po meni je to previše) , ali isto tako želi pozitivnu atmosferu u razredu, školi, jer u osnovnoj je teško mogao nači društvo njegovih interesa, pa se tome iznimno veseli. On nije štreberski tip, ne voli baš predmete gdje se puno uči tipa geografija, povijest, kemija. Ima iz svih predmeta odlične ocjene i dosta dobre radne navike, ali isto tako uči ono što mora, bez nekog širenja znanja i puno vremena troši na zajednički hobi mladih ljudi (komp,tablet, mobitel). Ići će na otvorene dane pa će nakon toga donijeti odluku. Svaka dodatna informacija je dobrodošla. Hvala!
Znam nekoliko ljudi koji su zadovoljni i s petom gimnazijom. Nama je mioc bliže, pa je moj sin odabrao samo po tom kriteriju.
Kaže prijateljica da u petoj gimnaziji imaju često kojekakve projekte (grupni rad) ali i moj sin u miocu isto zna imati takve stvari. Ništa strašno... Njemu je u miocu jako dobro društvo u razredu, pomažu jedni drugima i nekako su se dobro našli. Kažu da je u petoj više djevojaka, ali ako sudim po razredu mog sina - ne mora to biti točno. Kod njega je u razredu isto više djevojaka, pa mi se čini da nema veze.
Što se tiče radnih navika - svi oni u početku srednje škole dožive "šok" (namjerno stavljam znakove navoda) kad otkriju da nije dosta samo prolistati knjigu i bilježnicu dan prije testa. Ali s tim mi se susreo i mlađi sin ove godine u tehničkoj školi. To je dob u kojoj uče kako uz najmanje truda postići najbolje rezultate.
Ako ti se dijete dvoumi između pete i mioca, nema šanse da izabere loše. To su stvarno dobre škole. Sretno!
moj je nešto slično ovom što pišeš i on je zadovoljan odabirom (XV). S tim da je u MIOCu frka glazbeni a ne latinski. isto nema neku podlogu iz hrvatskog, ne ide na natjecanja, a bome za sad ni ne uči puno.
i oduvijek je jutarnja smjena i nama doma to svima paše
Cure su već puno napisale, a ja ću samo dodati da nema šanse da itko u Miocu uči 4-5 sati dnevno.
Moja toliko ni tjedno ne potroši na učenje, a ima sve pet.
I sve njene prijateljice tako nekako uče.
ne znam, mislim da za prolaziti s pet u gimnaziji, da ne govorimo imati sve pet, treba većini djece puno više od 4-5 sati tjedno učenja. kažem, većini. iznimka sigurno ima.
Prvo, smjena - prilagodit ce se brzo. I moj je bio u os samo ujutro, zacas se ufurao.
Hrvatski- ok je. U prvom polugodistu je imao neku mladu prof na zamjeni, ovu kojase sad vratila jos nisam upratila, ali on se ne buni.
latinski je koma. Prof puno trazi, rade klasicni izgovor, za svaki sat se uci. Za sad ima cvrstu trojku, to je i razredni prosjek.
Povijest je ok. Ali on jako voli antiku i sad je na svom terenu sto se gradiva tice. Cesto rade referate i prezentacije.
Iz matematike se pise test svakih desetak dana.
On je isao na svakakva natjecanja u os, sad ne ide na nista i super mu je, sam je tako odlucio.
Matematicki je smjer ( informaticki je posebno, kao i opci), 28 ih je u razredu, on se intezivno druzi sa 5-6 deckica i dvije cure i cini mi se ok ekipa.
Sve u svemu, puno se radi, konstanto i kvalitetno.
Sad sam procitala do kraja.
Moj u tjednu skupi mozda pet sati ucenja. Da sutra skola zavrsi, prosjek mu je 4,7.
U V. Se jako sire vidici, rade se projekti, lektire su dosta osebujne, likovni i glazbeni - stalno nekam hoda van nastave. Geografija je ,zbog profesorice, najzabavniji predmet za sad.
Ali sve se moze, on stize sve i uz svakodnevne treninge.
Treba i znati učiti.
I nisu to iznimke.
Kod moje kćeri su svi u razredu takvi, a vjerujem i u drugim razredima.
Već sam pisala da je Mioc super škola i djeca koja ju pohađaju su super.
Ima tu dosta mama čija djeca idu u Mioc i odlični su učenici i bave se sportom, idu u muzičku školu, na jezike...razna putovanja i natjecanja i sigurno ne uče više od moje cure, a bome su im ocjene zaslužene.
U Miocu je naprosto sve nekako vrhunsko i to djecu povuče, motivira još više, a i profesore.
I zbilja ne treba krvariti za petice.
Ali bitan je kontinuirani rad.
Kampanjstvo teško može proći.
naravno da se uči više od 5 ati tjedno
kod mojeg doslovno svaki petak ( ponekd iznimka svaki drugi petak) je lektira, samo pročitati i napisati lektiru je puno više od 5 sati rada tjedno
I ja mislim da je više od 5 sati tjedno. Teško mi je procijeniti jer ima dana kad se učiiiii cijeli dan (rješava zadatke iz fizike) ali ima i dana kad se lufta. Ne uči se kampanjski, zadaće se moraju pisati redovito, ali nije to nešto strašno.
Teško mi je procijeniti koliko društvene mreže pomažu (a pomažu jer tako srednjoškolci razmjenjuju rješenja zadataka) ali imam osjećaj da u toj vreći ima svega - oni koji tegle (kao moj stariji sin) i oni koji su skloni šlepanju (kao moj mlađi sin, iako je to sad već bolje nego je bilo početkom škg - morao je shvatiti da ako želi od drugih dobivati rješenja zadataka, mora uzvratiti istom mjerom).
Moj *možda* skupi 5 sati učenja mjesečno. Voljela bih da je to drugačije, ali to je to što imamo s njim. Da se sad zaključuju ocjene, prosjek bi mu bio oko 4,1, možda 4,2. Malo više se jedino pripremao za natjecanja (bio je na županijskom iz matematike, fizike i programiranja) - da toga nije bilo, stvarno ne znam što bih rekla o njegovim radnim navikama.
U mom svemiru čitanje lektire i učenje nije ista kategorija.
U mom svemiru čak ni učenje i pisanje zadaća nije ista kategorija - moj stariji piše zadaće čim su zadane i s tim nikada nije bilo problema, aliiii mrzi učiti povijest i slične štreberske predmete, ali zato obožava rješavati zadatke i pisati referate. Na kraju se ipak sve odradi. Ono što im ide lakše odrade brže, a ostalo uzme više vremena.
Najbolje je kad se utrpaju na skype i zajedno rade štajaznam prezentacije za etiku, a to uzmeeee dosta vremena jer treba proučiti literaturu, a povijest samo šibaš iz bilježnice ili udžbenika.
e onda ja uopće ne znam kolo moj uči, jer ga viđam samo kad piše zadaću i malko kad ponavlja za test
moj baš voli povijest ( vjerovatno na baku i ujaka) i baš mu je bilo žao kaj nije bolje plasiran na županijskom jer nije stigo nešto pročitati iz neke knjige koja nije za njegovu nastavu.
mada ja svaku kategoriju koja je u svezi s knjigom smatram učenjem
U mom svemiru svaki rad za skolu izvan skole je ucenje.
Pa posljedicno tome svaki sat proveden uz knjigu ( za skolu ) je u toj kategoriji.
Zadaca, lektira, ucenje, projekti, instrukcije .
Meni je bas zanimljivo kako vama rad za skolu ne spada u ucenje.
Posljednje uređivanje od sirius : 21.03.2017. at 12:19
i ja isto, kad sam rekla da nije dosta nisam ni mislila da štrebaju povijest i zemljopis po cijele dane. a moj j naročito. sve je učenje ako ne može van
O da!
D. u učenje ubraja i vrijeme posvećeno kukanju zbog prijevoda iz latinskog
Ma joj.... kad ja vidim neke stvari - stariji legne na leđa, utrpa slušalice u uha, pusti audio verziju lektire i igra igricu na mobitelu. Pa kako da čovjek to okarakterizira? Da li je to učenje ili ne?i ja isto, kad sam rekla da nije dosta nisam ni mislila da štrebaju povijest i zemljopis po cijele dane. a moj j naročito. sve je učenje ako ne može van
Mlađi isto - uguzi slušalice u uha i rješava matematiku. Već sam navikla, ali mi je teeeško prihvatiti da mu je to 100% efikasno, jer iz mojih cipela ne može biti (mene zvukovi i glazba smetaju dok čitam, ne mogu ja to tako) ali on je multitasking man - obično radi 2-3 posla istovremeno, sve polovično ili frtaljno... Tja, djeca 21. stoljeća.
Znaci, ako ne " krvare" kao da nisu ucili?
Jos ako je dodadno i monotono, kud ces bolje. To je pravo ucenje.
O, daaaa.... i iz njemačkog i još koješta, pa onda kukanje zbog koliične gradiva iz povijesti, zbog nenajavljenih testova (ufff, uvijek ih mrko gledam kad krenu u tom smjeru) i tako dalje...
Bolje da se ne prisjećam sebe - ne bih se usudila tvrditi da sam bila bolja. Samo sam imala drugačije načine gubljenja vremena.
eto moj je jučer reko da će otići s bicom do jaruna leć pod nekaj i pročitat lektiru, meni je takav način najbolji, i ja sam voljela bit u vrtu i učiti, ili na terasi sunčati se i imati najljepši pogled na grad
Hvala na odgovorima, ako bude još pitanja, slobodno pitam?
ja sam ti poslala pp
Ne krvare oni, nego mi dok ih natjeramo....
Ali ne treba to uzimati tak tragično. Meni je baš zabavno ponovno ići u srednju školu. Nedavno je moj mlađi sin trebao iz matematike napisati što to jest funkcija u matematičkom smislu, a što nije funkcija u matematičkom smislu. Radilo se o provjeri razumijevanja gradiva.
Kažem ja njemu da je recimo godina rođenja i starost funkcija jer se jednoznačno može izračunati (preslikati) koliko danas imaš godina ako se zna kad si rođen i to je tako za svakog čovjeka. S druge strane, visina, kilaža ili broj cipela nije funkcija u odnosu na godinu rođenja jer se ne može jednoznačno preslikati.
Kaže - to mi je banalan primjer, daj neki drugi.... Meni se žurilo (baš sam se spremala na roditeljski) pa sam rekla da politička funkcija (recimo premijera) nije funkcija u matematičkom smislu jer je izborna matematika puno kompliciranija od običnog preslikavanja
mene moj više ništa ne pita
nedavno je moju mamu angažirao za kemiju, ništa mu nije bilo jasno. penzionerka je uživala, bila sva ponosna i svima ispričala kako je unuku objašnjavala kemiju, objavila i na fejsu lol
a taj nema niti jednu bilježnicu. neki dan gledam mu sobu, sve piše po nekim istrgnutim papirićima, ja ne znam stvarno kako se snađe.
al, rekli bi mi ovdje, ne pačam se
mene moj nikad ništa ni nije pitao. I meni to paše - uopće mi se ne da vraćati u školu i školsko gradivo.
Jedino idem s njim na pretplatu u HNK - ne, glazbeni je frka
Haha, glazbeni, da
Ni mene moja niš ne pita.
I bolje.
Jer, em ne kužim i ne želim kužiti ništa što uči. Pogotovo matematiku, a i ne treba joj pomoć.
Čisto dobro se snalazi.
mene moj pita, napose matku ali i svakaj drugo ( slučajno ja to znam i veoma sam ponosna na to), a za uzvrat ponekad ga pitam nekaj iz njemačkog kaj meni treba, to njemu dođe ko provjera njegovog znanja.
Njemački i ja žicam nju.
Onda je strašno razočarana kak ja to ne znam pa ponosna jer me je prosvijetlila
Nije ni mene stariji. Mlađi je drugi par rukava.
i moja.
Jučer je rekla da ona više ne bi išla u školu. Uopće. A 7. razred je
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom