Vezano za putovanja, samo da obrazložim ono što napisah na prošloj stranici.. naravno da je zgodnije ako je škola blizu. Ali škola koja mu paše. No međutim, ako ima neka bolja/koja će mu više odgovarati dalje od mjesta stanovanja (racimo 1h u jednom smjeru), ne treba ju prekrižiti samo zato što je daleko. Djeca se naviknu na putovanje... nisu oni mi (čangrizave babe u gužvi u javnom prijevozu).
![Smile](images/smilies/smile.gif)
Na kraju to iaspadne čak i dobro. Slušam iskustva djece koja tako danas putuju.
Vezano za matematičke-opće, stariji je u matematičkom smjeru i najviše uči povijest i latinski. I hrvatski.
A matematiku, fiziku i informatiku uči nabrzake i malo, jer troši vrijeme na predmete koji mu nejdu (lat, pov, hj) - profesori su zeznuti. Na kraju niti zna ove predmete koji mu nejdu, niti ove koji mu idu.
Zato mislim da nismo trebali gledati samo škole koje su mu blizu, odnosno tako ih rangirati. To bi bilo ok da lošim profesorima možeš dati otkaz, a dobrima veće plaće pa bi se posložila garnitura u školama s nastavnicima kojima je to stvarno poziv. Ovako ima puno frustiranih nastavnika jer rade za male novce (i tko zna što ih još muči) pa se iskaljuju na klincima.
Nakon ovog našeg iskustva i iskustva prijatelja s klincima po ostalim školama (nije zapravo ništa dramatično bilo kod nas, samo nekakva doza razočarenja), zaključismo da kapitalizam sve više prodire u državne sustave. Najbolje prođu djeca koja idu u dobre privatne škole. Naglasak na "dobre", jer je puno loših - radi kojih je i nastala ta stigma u društvu.
Prije smo frktali nosom na privatne doktore pa nam je sad već to postalo normalno. Tako će biti i sa školstvom. Kvaliteta će se u budućnosti naći samo u privatnom sektoru.
Generaliziram.. sigurno ima dobrih državnih škola (s odličnim nastavnicima). Ali su rijetke, a u nekima i treba "pogoditi smjenu".