Misliš, npr., nešto kao ova stranica? Ali ovdje piše da je izvorna Domanova ideja bila rehabilitacija djece koja su pretrpjela neko oštećenje mozga, a tek kasnije ju je proširio na zdravu djecu.

Nisu takve ideje rijetkost, prije par godina sam čitala i ovu knjigu. U prvi mah se čini fascinantno, ali kasnije se nameće pitanje čemu sve to.

Jedno je stimulacija djeteta od rane dobi, zajedničko igranje, čitanje slikovnica, itd., a ciljano učenje čitanja je nešto drugo. Iskreno, ne vidim potrebu poduke čitanja u djeteta dobi od godinu-dvije, osim ako dijete nije fantastični lumen koji sam od sebe traži takve sadržaje. A ni tada, sposobnost prepoznavanja slova i riječi ne znači da će dijete zaista samostalno i čitati, ako nije spremno na tu vrstu intelektualnog napora. Više im znači da im roditelji čitaju.

Mislim da za sustavno podučavanje ima vremena, a u toj dobi važnija im je zajednička igra s roditeljima, kao i to da roditelji prate djetetove interese.