Citiraj rehab prvotno napisa Vidi poruku
Ne mogu se složiti s tobom. Ja sam naučila čitati vrlo rano i čitanje mi je jedna od najljepših uspomena iz djetinjstva. Mogla sam satima čitati, doslovno sam gutala knjige i tako mi je žao što sad nemam više vremena za takvo što. Čitanje nije samo osiguravanje pristupa informacijama. Čitanje je mnogo, mnogo više od toga. I potrebno je svakom malom djetetu koje ima interesa za to.
Ne razumijem tvoj post. Sto tebi znaci da si naucila citati "vrlo rano"? 2 godine? 3? 4? 5? Jer ako smo na 5 onda to meni uopce nije "vrlo rano" - ja znam dosta ljudi koji su naucili citati s pet.
I opet ne vidim korelaciju citanja kao vjestine i inteligencije.
Da si imala nekog pored tebe ko ti je satima citao (npr da si slijepa) da li bi bila uskracena jer nisi sama procitala vec ti je netko drugi procitao? Intelektualno zakinuta?
Po meni, kad dijete stekne interes da zeli saznati sto je napisano, bez da ovisi o drugima, onda nauci citati. Dalje sto se desava u djetetovoj glavi s procitanim je dio gdje se odvijaju puno bitnije stvari za emocionalni i intelektualni razvoj. Zbog cega pak opet preferiram da skroz maloj djeci roditelji citaju jer onda odmah usput i mogu objasniti sve sto je djetetu nejasno i otvoriti mu razne vidike kako dozivjeti to sto je procitano.

Sam volumen procitanog i brzina citanja ne govori puno o unutarnjem nacinu dozivljaja procitanog, a tu su razlike drasticne. Danas, gledajuci unazad, bi radije da je netko vise vremena posvetio razgovarajuci sa mnom kvalitetno o tome sto sam procitala i kako citati, jer sam shvatila da sam mnoge aspekte procitanog posve previdjela. A procitala sam jako puno knjiga, pogotovo u osnovnoj i srednjoj.