Lijep pozdrav. Nisam zapravo znala na koji od foruma da se priključim, odlučila sam olakšati dušu ovdje. Olakšati..ne znam je li to pravi izraz jer moje stanje ja doživljavam kao blagoslov i ništa manje od toga. U ranim dvadesetim sam, živim u inozemstvu. Odselila sam ovdje zbog zdravstvenih problema koje u svojoj zemlji nisam uspjela riješiti. Između toga što su mi govorili da neću nikada normalno funkcionirati kazali su mi da nikada neću moći biti majka obzirom na težinu bolesti. Kada sam odselila u inozemstvo, započela je moja nova stranica u životu,nakon depresije i traganjem za riješenjem. Obzirom da imam samo mamu zajedno smo stigle u kliniku u kojoj sam imala zakazani tretman. Ustanovili su da imam potrncijal za živjeti sasvim lijepi život uz provedbu terapije koju će mi pronaći bez obzira na bolest za koju ae ovdje ispostavilo da nijr toliko strašna kako su me plašili kod kuće. No, mama nije imala toliki novac. Imale smo za neko vrijeme skromnog života. Ona se ubrzo zaposlila. Ja sam upoznala muškarca u kojeg sam se zaljubila te mu ubrzo ispričala svoj zdravstveni problem. Isto tako uzvraćao mi je osjećaje i riješio financije oko mog zdravlja i provedbe tretmana. Osjećala sam se odlično zaposlila sam se i nisam razmišljala o povratku kući obzirom da sam dobila nazad svoje samopouzdanje i osjećala sam se baš kao svi ljudi. Redovno sam išla na kontrole, terapije te su ustanovili da se moje oštećenje povratilo za gotovo 50posto. No,to nije bilo sve. Iako je moj muškarac oženjen i ima dijete, mi smo ušli u vezu i svo vrijeme mi je pomagao.Putovali smo, nije mi ništa nedostajalo. U mome životu se pojavio pojam luksuza,nepresušnih lijepih stvari i dobrog zdravlja. Zapravo cijrlo vrijeme mi je govorio da planira otići iz toga braka ne zbog mene već zbog toga jer je nesretan tamo i samo ga malo dijete drži uz tu ženu.No govorio je da to mora polako učiniti i pobrinuti se za sve jer jednostavno ne želi nikoga povrijediti. Kada sam saznala da sam trudna bila je to nevjerojatna sreća no i čuđenje. Kao Božji dar.Njegova reakcija je bila vrlo dvojaka. Rekao je da će se pobrinuti i za mene i za dijete i da ne pomišljam ni slučajno na pobačaj bez obzira na njegovu situaciju. Kod mene su prevladali strahovi. Kako ću sama,u drugoj državi? No ja želim dijete ! Ali kako je došlo ovo vrijeme čini mi se da neće tako lako otići od te žene. Njegovi roditelji su vrlo konzervativni kao i cijela njegova obitelj. Vjerojatno sam pogriješila što sam održavala tu vezu bez obzira što nije fiksirao tu situaciju. No nisam mogla kontrolirati osjećaje i ljubav koja se izrodila prema takvom nesebičnom karakteru. Kada može,odlazi sa mnom na sve moje preglede.Brine o mome kućanstvu, te osvim tim potrebama koje svaka žena ima. Kada je odsutan patim od usamljenosti no on me bodri da moramo patiti da bude bolje jednog dana. U teškim trenutvlcima htjela sam pobaciti u svojim strahovima i boli kada me trazi da drzim u tajnosti. Nekolicina njegovih prijatelja zna te mi pomazu dok je on odsutan poslom ili obiteljskim druzenjima.no me može uvijek biti sa mnom i to me jako boli.doduše ako nije sa obitelji,radi. Kaže da ne želi da radim niti čistim ni kuham ni radim bilo kakve kućanske poslove. Usprkos svemu mene veseli moja bebica jer cijeli život sam sama. I kada sam oboljela sam bila sama. No došavši ovdje i upoznavši njega promjenilo se sve . Moja majka nije presretna jer unatoč nekim dobrim okolnostima apsolutno ne podržava većinu. Nekoliko puta mi je savjetovalapobačaj no nisam ni htjela čuti o tome. Znam da ću tokom života biti osuđena na mnoge osude i zle jezike.. No ja sam odlučila zadržati dijete. I ne predati se..a znam da će biti teško