Pozdrav svima!!!
Ušla sam u 5. mjesec trudnoće, imam 24 godine i ozbiljnu vezu (iako samo nekih 6 mjeseci). Ove sam godine završila fakultet i uslijedila je neplanirana trudnoća. U samom početku za mene je to bio ogroman šok i nevjerica (kao i za budućeg oca, no on je to podnio muški i bio mi je potpora od prvog pozitivnog testa na trudnoću). Prihvatili smo situaciju i sada smo zaista sretni. Nakon što smo odlučili reći našim roditeljima i prijateljima, uslijedio je moj problem - ne mogu priznati roditeljima da sam trudna. (njegovi znaju već 3 mjeseca i presretni su). Ali ja, ja ne mogu, riječi jednostavno ne izlaze iz mene u tom trenutku. Osjećam se kao najveća kukavica.S roditeljima imam inače odličan odnos, no nešto mi govori da će se razočarati u mene kada im to kažem i krijem istinu već evo skoro 5 mjeseci. Očajna sam i jako bih bila sretna ako mi netko može pomoći savjetom, realnim razmišljanjem, svojim iskustvom. Voljela bih znati ima li još netko iskustva s tim osjećajem "krivice" pred svojim roditeljima ili sam ja jedina trudnica koja svoje veselje ne može podijeliti s najbližima.
![]()




S roditeljima imam inače odličan odnos, no nešto mi govori da će se razočarati u mene kada im to kažem i krijem istinu već evo skoro 5 mjeseci. Očajna sam i jako bih bila sretna ako mi netko može pomoći savjetom, realnim razmišljanjem, svojim iskustvom. Voljela bih znati ima li još netko iskustva s tim osjećajem "krivice" pred svojim roditeljima ili sam ja jedina trudnica koja svoje veselje ne može podijeliti s najbližima.
Odgovori s citatom

.
isto je to raspoloženje trajalo jedan dan. tako, različiti smo.

A tvoja situacija je nemjerljivo bolja od moje. Ne brini. Beba je divna vijest kako god okrenes. Reci im cim budes imala priliku. Osjetit ces ogromno olaksanje. Zelim ti sve sve sve najbolje i javi kako je proslo
I od prvog dana obožavaju svog unuka više od svega! Tako da uživaj

čestitam
