Imam sina koji će za 3 mjeseca napuniti 5 godina i unazad tjedan dana je odjednom upao u fazu neke čudne paranoje gdje se počeo bojati da će mu se dogoditi svašta pa plačnim glasom postavlja pitanja tipa Hoće li mi se prst pretvoriti u trokute i otpasti? Hoće li mi noga narasti velika, velika? Hoće li mi oko biti zauvijek zatvoreno (ili usta)? Boli me ruka, hoće li otpasti? Boli me glava, da li mi možda rastu rogovi? Hoće li mi narasti krila? Hoće li me zauvijek boliti uho? i milijun puta dnevno ide pitanje Hoće li mi se što dogoditi? Toliko puta je već procvilio Hoće li mi se što dogoditi? da sam već i ja postala napeta i nervozna radi toga.
Kad ga pitam odakle mu takve ideje, on kaže da je ili vidio na crtiću ili je izmislio sam.
Ne znam, nije nikad bio puno opterećen svojim tijelom ni bolestima, ne znam što ga je toliko spopalo, ali zvuči ko hopohondar s paranojom. Zbilja ne znam kako da mu pomognem. Odgovaram na svako takvo njegovo pitanje, on pita Jesi sigurna da je tako? i onda za 5 min evo ga opet pita isto.
Nije nam se ništa tragično dogodilo, ne znam uopće što bi bio okidač za tako nešto. Teta u vrtiću kaže da je unazad tjedan dana prilično plačljiv i nemiran, ali ne zna uzroke, a ne znam ih ni ja jer se ništa nije mijenjalo.

Ima li tko sa sličnim iskustvima?