 |
|||
U Opatiji je bljuzga, ali nema razlike između snijega i bljuzge za dvogodišnjaka. Mm je danas cijeli dan bio vani s njim, popodne Mali nije spavao, tek sad se pokakao i pošteno jeo, jer jelte, nije imao vremena. Ja sam sva blažena bila doma pod dekicom, uživala u šutiranju svog još nerođenog i bljeskanju malog bora.
Ja znam odgovor na to pitanje - dok ne promoče cipele, he he he.... Nemam zimske cipele, uzelo ih je mlađe dijete jer mu nismo našli ništa odgovarajuće, pa se prišlepal mojim gojzericama. A ja danas šetala u starim tenisicama.Mojca prvotno napisa
meni ovo zvuči baš ružno
vidim da svi mahnito kupuju borove / jelke, peku se tone kolača, kupuju pokloni... ja sam se zadnjih nekoliko godina "povukla" iz tog kolektivnog slavlja.
prvo je kikica stradala, onda sam ja imala neki "mali moždani" (nemrem se sjetit onih slova), pa sam sad ostala bez posla.
osim što više ne doživljavam božić / novu godinu / uskrs / valentinovo / noć vještica i kajjaznamkajjoš - počela sam se dobro osjećati u ovoj jednostavnosti. zapravo i ne vidim što bih trebala "slaviti" .
da li sam (jedina) iznimka?
crna ovca?
bijela mačka na snijegu?
a ovo ogorčeno
nadam se da neću postati takva
Ja iskreno mislim da Sorcie nije ogorčena, nego jedino jako umorna od svega. I u potpunosti ju razumijem.
Ne mogu zamisliti i nadam se da ne budem nikada u prilici da je sve na mojim leđima. Da niti minutu ne možeš odmoriti i prepustiti sve nekom drugom a da znaš da sve bude ok.
Ja joj se divim.
ove godine sve u puno manjem obimu nego prije .
a za novu godinu koja je meni prije značla jako puno ne spremam ništa.
kitite li bor?
Ma ja malo karikiram
Ja volim setati po snijegu. Sanjkanje i grudanje bas i ne, razliciti smo. No djeca vole i, naravno, isle su van i bilo nam je lijepo. Snijeg mi je super dok je jos svjez i skripi dok hodas, sve oko tebe bijelo i cisto, zrak svjez i to je milina.
Vidjet cu sutra kad krenem na ZET i upadnem u bljuzgu :D
Posljednje uređivanje od Anci : 28.12.2014. at 23:24
Ja iskreno mislim da Sorcie nije ogorčena, nego jedino jako umorna od svega. I u potpunosti ju razumijem.
Ne mogu zamisliti i nadam se da ne budem nikada u prilici da je sve na mojim leđima. Da niti minutu ne možeš odmoriti i prepustiti sve nekom drugom a da znaš da sve bude ok.
Ja joj se divim.
ma daj
svaka čast svakome, ali nije da svima teče med i mlijeko
Što, kad netko kaže istinu, onda je to ružno, a kad se tri dana nakon Božića zaboravi dobrota i darivanje spomenuti na tv to je ok?meni ovo zvuči baš ružno
Ne znaš, pa ne lupetaj!
X
a otkud ti znaš što ja znam ili ne znam?
apsolutno je moje pravo iskomentirati ono što želim na način koji želim
prošeći
Ako znaš, a vjerujem da ne znas, razina suosjećanja je na zavidnoj visini. Svaka čast.
Mojca ja ko i tvoj muzSreća pa joj je tata snow-freak pa će ju voditi van.
Ja bi u hibernaciju do daljnjega, unatoč opremi koju imam... Valjda još stanem u nju.
Danas s djeccom na snijegu od 10 30-13h i od 18-20:20h, uuuuuzivaaaam koliko i djeca.jel trebam reci da su slatko zaspali prije 21 h
Btw danas sam ibisla city centar i kupila si skijaske hlace C&A 200 kn i skij.rukavice za 79 kn u Sparu sto je daleko najpovoljnije u idnosu na ostale pa eto ako nekome treba info da znate...
Ja se nadam da ce sniheg potrajat sto duze
Tek sad vidim koliko je postova iza ...
što je za tebe suosjećanje?
ne reći svoje mišljenje?
pa i sama si na postu iznad napisala ovo:
Što, kad netko kaže istinu, onda je to ružno
Ne bi trošila energiju na objašnjavanje što suosjećanje je, kad ovaj post lijepo pokazuje što ono nije.
Apsolutno ne poznajem situaciju, ali mi nije jasno zbog cega bi itko bio obavezan uzivati u Bozicu/ Novoj Godini/ bilo kojem prazniku.
I ne mogu zamisliti taj praznik koji bih pretpostavila egzoticnom putovanju.
i tebi sretan božić
A ja ne razumijem modu "mržnje Božića"
Hoćeš slavit, vjerovat, kitit...pa daj, samo naprijed.
Nećeš?
Nemoj.
Jaka stvar.
Pa ja mogu. Nije da volim da hejtujem, i zapravo ne radim to često.
Ali mogu da zamislim situaciju u kojoj sam bez para, posla (ups, pa to već jesam) ili bilo kakvu tešku porodičnu, životnu, finansijsku situaciju u kojoj "mrzim" euforiju oko sebe, onu pozitivnu euforiju koja nas hrani tih lepih dana. Skroz mogu da razumem da se u nekoj situaciji to okrene na negativne emocije.
Ne da bi mi iko zbog toga bio kriv što slavi, nego jednostavno ti se smuči sve.
Pa dođeš malo se pojadaš negde, prijateljima ili na forum. I tražiš istomišljenike, kontaš, možda ti bude lakše.
Pa Bozic/NG je jedan od praznika u kojima ne mozes bas ne sudjelovati, sigurno ne ako imas klince. Mislim, moras odglumiti Djeda Mraza, bor okititi ili neku zamjensku dekoraciju, nekakvu obiteljsku tradiciju stvarati, prenositi, nastavljati.
A ja sve to pomalo osjecam kao obavezu, jos jedan deadline koji moram zadovoljiti, pa jos danima zaredom. Ja bih se samo konacno malo odmorila.
Nemojte barem traziti da budem ushicena.
Posljednje uređivanje od lunja : 29.12.2014. at 00:22
Ti se bar smiješ legalno "napušiti" kada ti dozvizdi.
Meni je ove godine bio najbolji Bozic ikad. Doma smo okitili bor jos prije 2tj, uzivali u njemu i u pon 21.12 otisli na put. Na putu nam je bilo prekrasno, bili smo zajedno 24 sata na dan, bez raznoraznih kradljivica paznje (mobiteli, tv/ji, ...), setali cijele dane, isli rano na spavanje i puno novoga naucili i dozivjeli. Trenutno smo u Slo kod babice, klinci su se danas nauzivali snijega, mm i ja smo odmarali, navecer smo svi zajedno prosetali po lijepo okicenom gradicu, vratili klince kuci i otisli na pivo. Sutra putujemo kuci da vidimo dali nam je Bozicnjak ostavio ista ispod bora
Volim ovo doba godine jer smo svi zajedno, 24 sata na dan, bez obaveza; ne volim tu soping i svakakvu groznicu koja vlada oko Bozica pa joj pobjegnemo tako da jednostavno nestanemo na putovanju i ostvarimo ono sto nam je najbitnije - da smo svi zajedno.
Posljednje uređivanje od In love : 29.12.2014. at 00:30
dolega, ukoliko su tvoji komentari u skladu sa slavljenjem božića (dakle podrazumijevam da živiš vjeru), onda mi je drago što sam ga prestala slaviti.
ova tema nije otvorena zato da bismo komentirali druge, već da bi se dao vlastiti pogled na (ne)slavljenje božića.
a ja ti od srca želim da ne postaneš "takva". kao ja. stvarno. jer nikom ne želim da prolazi ono što sam ja prošla / prolazim.
no to nije tema.
Meni je ove godine bio najbolji Bozic ikad. Doma smo okitili bor jos prije 2tj, uzivali u njemu i u pon 21.12 otisli na put. Na putu nam je bilo prekrasno, bili smo zajedno 24 sata na dan, bez raznoraznih kradljivica paznje (mobiteli, tv/ji, ...), setali cijele dane, isli rano na spavanje i puno novoga naucili i dozivjeli. Trenutno smo u Slo kod babice, klinci su se danas nauzivali snijega, mm i ja smo odmarali, navecer smo svi zajedno prosetali po lijepo okicenom gradicu, vratili klince kuci i otisli na pivo. Sutra putujemo kuci da vidimo dali nam je Bozicnjak ostavio ista ispod bora
Volim ovo doba godine jer smo svi zajedno, 24 sata na dan, bez obaveza; ne volim tu soping i svakakvu groznicu koja vlada oko Bozica pa joj pobjegnemo tako da jednostavno nestanemo na putovanju i ostvarimo ono sto nam je najbitnije - da smo svi zajedno.
Savršeno!
Za bilo koji dan, posebno za Božićno doba!
TIA draga, welcome to the clubonda sam ja imala neki "mali moždani" (nemrem se sjetit onih slova
božić mi je prvenstveno važan iz vjerskih razloga i zato ga slavim.
sve ostalo su popratni sadržaji, ali dobrodošli popratni sadržaji.
koliko god mi je važan ovaj prvi dio,
lagala bih kad bih rekla da su mi nevažni bor, kolači, ručak i slične stvari.
nastojim to sve ukomponirati da ne bude pretjerivanja ni u jednom dijelu.
MM i ja se ne darujemo, prvenstveno iz financijskih razloga,
a za ostale (djeca, roditelji) gledam da je poklon nešto što vole ili što im treba,
a opet da to mogu isfinancirat.
tashunica, i tebe je?
da draga moja, ne samo jednom, ulovila sam ga dva putatashunica, i tebe je?
ali znaš ti što mene mori, a iz toga proizlazi sve drugo.
Ti se bar smiješ legalno "napušiti" kada ti dozvizdi.
Ali, avaj,tece mi sesta godina dojenja.
Bar se imaš čemu nadati.
Ali, avaj,
pa draga sorci, žao mi je što prolaziš kroz to što prolaziš.
ali, vjeruj, nisi jedina na ovome svijetu kome je teško i tko ima takve, a i gore, probleme.
i što sad?
nije li najbolji put ka fizičkom i psihičkom ozdravljenju izbaciti negativu iz sebe i okrenuti se pozitivnom?
ne treba li upravo zbog svega što je dobro prošlo biti sretan?
ili se lakše pokriti jastukom po glavi, jadikovati, sve bojkotirati i odlučiti ništa više ne slaviti?
a glede komentara o mojoj vjeri - ako ti je tako lakše, samo daj
dolega, i ja mislim da si pretjerala.
Poznato mi je to da ti je sveg tog pretjerivanja i pompe prek glave. Imala sam i ja bozica da nisam kitila bor i palila lampice i da mi je netko tada rekao ovo sto si ti tu napisala dobio bi jezikovu juhu.
Meni je tada trebalo da me puste da to prozivim na svoj nacin, kao sto mi sada treba sav ovaj kic i materijalizam.
i dobro!
svako radi onako kako želi.
a ako na javnom forumu pišeš o tome, ne možeš očekivati da će sve složiti s tobom
mir s vama
A jes unijela mira na ovu temu svojim postovima, bas si uzor kako ti se rijeci slazu s djelima...
mir s vama
Posljednje uređivanje od sillyme : 29.12.2014. at 07:50
Svatko nek slavi ili ne slavi kako hoće, baš me briga za to.
Ali ja razumijem Dolegu.
Razumijem što uporno pokušava objasniti, ali klasika, najlakše ju je napasti i ne dat joj za pravo, a oni koji se i slažu s njom se neće javiti i napisati koju nakon pročitanih napada i osuda.
To što neki prozivaju i miješaju vjeru nije ni umjesno, ni lijepo, ni kulturno, ma nikakvo.
Tu bi moderator trebao uredovati.
Što se ostaloga tiče: svi smo različiti pa se tako i ponašamo i to treba uvažavat.
Ok, Sorci; ostala si bez posla, bolesna i puna problema i nemaš volje ni za što.
Poštujem to.
Ja nisam takva.
Mene ništa ne može zaustaviti da proslavim Božić.
Ja Božić volim.
Ja mu se veselim.
Isusovo rođenje doživljavam kao nešto jako pozitivno i to mi daje snagu.
Volim okićeni bor, uređen grad, svečanu trpezu s gomilom kolača...
Volim darivati i biti darivana.
I ja sam prošla i još uvijek prolazim u životu svašta, od neimaštine i nezaposlenosti do bolesti, smrti, ali me to nikad nije pokolebalo da vjerujem u sebe, u bolje sutra, u Boga.
Meni je teško gledati ljude koji su do jučer imali, a danas nemaju jer su otišli u mirovinu.
Zato što nema, ne može kupiti i staviti pod bor ono što bi željela za svoje najmilije.
A cijeli život radila, fakultetski obrazovana...
..... ti penziju i neimaštinu...
A ja se samo nadam da ću je imati u svom životu i sljedeći Božić, kao i sve druge koje volim. Samo tu želju imam
tanči, ajde se vrati na moj prvi post. tamo ti lijepo piše da sam se počela dobro osjećati u toj jednostavnosti.
nisam otvorila temu za moralne prodike ili suosjećanja vezano za ono što sam prošla (to je ilustracija povoda), već da vidim kako drugi razmišljaju na temu kićenja / nekićenja bora i slavlja. dakle, tema nisam ja.
Ok, ti nisi tema?
A što je tema?
Slaganje s tom jednostavnošću kako ti kažeš ili te zanima kako ostali slave?
A ako se ne slažu s većinom onda doživljavaju prodike, sprdnju i pljuvanja kao Dolega, primjerice?!?
Ili je tema nezaposlenost, penzije, vjera...?
Svaka tema ode u sto smjerova i to je normalno.
Meni se ne raspravlja i ne nateže, pogotovo zato jer u zadnje vrijeme na svakoj temi vidim par uvijek istih nickova koji si uzimaju za pravo svašta.
Tebi, Sorci, od srca želim sve najbolje, kao i tvojoj kćeri i svima koji su ti dragi.
Ja bi samo htjela podsjetiti koja su prva dva, po meni netolerantna posta.
meni ovo zvuči baš ružnoDo njih smo opušteno čavrljali o različitostima u toleranciji.
X na Mojcu.
Ja samo čitam temu, be sudjelujm u raspravi. I baš su ta 2 posta označila ovu temu, postala je puna osuđivanja, crna, ružna i tužna.
O, zar smo do toga došli? Da se ne smije napisati da se nekome ne slavi nešto? Da nekome neki praznik ide na živce? Jer to vrijeđa one koji slave? A što ćemo s onima koji ne slave i njihovim nevrijeđanjem?
Ajmo iz početka: svatko valjda može napisati što misli o bilo čemu. Je li tako? Može napisati da je vjernik i da misli da je bog, špageti ili netko treći početak i kraj svega, kao što netko tko u to ne vjeruje može napisati da ne vjeruje i da mu se to čini bezveze.
A sad zašto je meni sve to bez veze? Zato što sam nevjernica. Ok mi je da to nekom nije bez veze, da slavi, da vjeruje, da uživa. Manje mi je ok kad takvi od mene očekuju da se ponašam identično i da podrazumijevaju da slavim. Dakle, slavite slobodno. I neka pri tom uživate. Divno. Dozvolite da neki od nas mogu napisati da im je to bez veze.
Drugi sloj je taj da imam problem što i inače ne uživam u nekim situacijama koje se podrazumijevaju i koje su za moj pojam pune kiča (npr. vjenčanja i slični obredi). Znam da mnogi uživaju u takvim situacijama, ja ne, ja volim druge stvari. Ok mi je da drugi to vole, manje mi je ok kad se podrazumijeva da u tome sudjelujem i da uživam.
Drugi sloj je taj da mi se nešto što se zove "Božić u Hrvatskoj" gadi. Zbog raznih bozanića, stojića, lasića i inih, zbog njihovih hejterskih poruka i propovjedi. E, to je meni ružno, ma šta ružno, nevjerovatno mi je. I nevjerojato mi je da većina preko toga prešutno prelazi.
Dolegi je kao vjernici ružno kad ja napišem da mi se sve ovo oko Božića ne sviđa, a meni se ne sviđa kad netko Božić, kao praznik na koji bi se trebale širiti poruke ljubavi i mira, je li, iskorištava za svoje političke ciljeve dominacije u društvu i državi, ok mu je da mu ratni zličinac ljubi ruku, namjerno plasira neistine o stanu u rodilištima i prekidima trudnoće uplićući Srbe ne bi li tako potpalio još malo nacionalističke vatre... a da ne spominjem redovite mise za Pavelića koje se odražuju 2-3 dana iza Božića...
To su razvaline hrvatske Crkve, kako ih je Sanja Modrić nazvala u kolumni u Novo listu i zato mi to sve ide na živce. Upalim TV i ne mogu pobjeći od toga. Pa prebacim na neki glupi, isprazni božićni film. Ili Sam u kući 72. Pa ugasim sve.
Eto, opet ja miješam politiku u jedanu takvu obiteljsku temu. Šta ću, grozna sam. A možda ipak ima i groznijih? Ja samo pišem po furumu, moj je domet ipak mnogo manji od onih koji meni idu na živce i koji kuhaju ono u čemu ćemo se utapati još dugo.
hvala, tanči.
pogodila si bit
apsolutno ne mislim ništa loše, ali stojim iza toga što sam rekla, a to što vi iščitavate kak vam paše - ko vam kriv.
to što sam napisala da mi ružno zvuči što su nekom dosadne priče o narodnim običajima, davanju i dobrotu - e pa je ružno.kaj bi trebala reći?bravo
a glede ogorčenosti - i to mislim, ali to ne znači da nisam susjećajna.
nitko se nije pretplatio na sreću.
mnogima je u životu teško i prošli su svašta.
i nisu zbog toga postali grinčevi
meni ovo uopće ne zvuči netolerantno.
dolega je samo iskreno napisala kako je shvatila nečije postove. i na to ima potpuno pravo.
drugi par rukava je što većina ne dijeli njeno mišljenje, no to ne znači da se trebaju uvrijediti i osjećati napadnuto.
eventualno je dolega to mogla napisati nježnije, upakirati to, ali opet, zašto i bi?
fascinantno je kak svi volimo tvrditi za sebe da smo tolerantni i da poštujemo svačiji izbor i sve je super dok na temi prevladava jedno mišljenje, tema se lijepo razvija, no čim se netko javi s drugačijim stavom, drvlje i kamenje po njemu.
ja volim Božić i sve što se vrti oko njega. uživam.
osim u sumanutom shoppingu, to ne razumijem.
ali poštujem - ko voli nek izvoli.
isto tako poštujem i one kojima je ovo vrijeme oko Božića katastrofa (iz bilo kojeg razloga, nebitno), kojima kićenje bora, čestitarenje, pokloni, odlasci u crkvu itd, itd. idu užasno na živce.
bilo bi dosadno kad bi svi bili isti.
Naravno da ne mora svatko niti kititi niti slaviti.
Ne razumijem zašto kite bor oni koji ne vjeruju, ali ne smeta mi..svatko uzme za sebe dio koji voli, nitko nikoga ne prisiljava ni na kič, ni a čestitavanja.
Ne razumijem zasto bi kicenje bora imalo veze s vjerom?
Pa kako ne..kićenje bora je tradicija proslave Božića, Isusovog rođenja.
Kicenje bora je predkrscanski obicaj.
Evo, neki dan mi ovo uskočilo u inbox:
Zimski solsticij – dan kada su bogovi umirali i ponovno se rađali
Iako se zimski solsticij više slavi na sjevernoj hemisferi, slavili su ga i Inke, ali u lipnju. Rimski blagdan Nepobjedivog Sunca kršćani su tijekom 4. stoljeća pretvorili u Božić.
Prosinac je najmračniji mjesec, a ljudi su od pamtivijeka gledali kako se Sunce sve više približava horizontu, kako ga vide sve kraće tijekom dana... Oduvijek je postojao strah da će to nebesko tijelo koje grije i daje svjetlost zauvijek nestati s neba i da se više neće vratiti te da će zavladati potpuni mrak i beznađe. No u jednom trenutku naši su davni preci primijetili da se Sunce počinje uzdizati, da se ponovno rađa. Bio je to trenutak novog optimizma, nade da će opet doći svjetlost, toplina i plodnost. Činjenica da se Sunce počinje uzdizati i da dan postaje dulji vidljiva je ljudskom oku točno četiri dana nakon zimskog solsticija, odnosno oko 25. prosinca, datuma koji se vezuje uz mnoge proslave svjetla i ponovnog rađanja Sunca.
Iako mnoge religije vezuju svoje velike blagdane uz zimski solsticij, 25. prosinca kao blagdan je definirao rimski car Aurelijan 274. godine. On je izmislio novoga boga Sunca i nazvao ga Sol Invictus – Nepobjedivo Sunce, a upravo je 25. prosinca određen kao datum njegova ponovnog rođenja. Aurelijan je odredio da je Sol Invictus državni bog te da se njegovo rođenje treba slaviti kao državni blagdan. Početkom četvrtog stoljeća kršćani počinju izražavati potrebu da slave rođenje Isusa Krista. Iako evanđelja naznačuju da je Isus rođen tijekom jeseni, prvi kršćani toga nisu bili svjesni pa se tragalo za najpogodnijim datumom. Crkveni vođe zapadnog kršćanstva izabrali su 25. prosinca zato što je to već bio blagdan rođenja boga svjetlosti koji se dugo slavio, a njegov sadržaj uvelike je odgovarao poruci koju je Isus donio svojim rođenjem, ali i riječima "Ja sam svjetlo svijeta!".
Egipatski Oziris i grčki Dioniz
Proslave ponovnog rođenja Sunca vezane su uglavnom za sjevernu Zemljinu hemisferu, i to za vrijeme nakon što je završilo razdoblje vegetacije i kada su drevni ljudi morali živjeti od onoga što su sakupili ili ulovili. Pretpostavlja se da je to za njih bilo vrlo teško vrijeme kada se živjelo oskudno i kada je nedostatak svjetla donosio dodatnu tjeskobu. Iako tada nije bilo instrumenata koji bi registrirali da dan postaje dulji, četiri dana nakon zimskog solsticija našim je precima postao vidljivo da je proces krenuo u obrnutom smjeru. Slavljenje smrti i ponovnog rođenja počinje se tijekom tisućljeća povijesti ljudskoga roda vezivati upravo uz zimski solsticij.
U drevnom Egiptu 21. prosinca bog Oziris, koji ima karakteristike i boga i čovjeka i koji je spasitelj i otkupitelj od grijeha, umirao je i bivao pokopan. No nakon ponoći najtamnije noći u godini, svećenici bi iz osvijetljenog hrama iznijeli dijete i okupljenima tako nagovještavali da je Oziris ponovno rođen. U mitu o Ozirisu stoji da ga je iz ljubomore raskomadao njegov brat Set. Dijelove tijela skupile su i oživile Ozirisove sestre Izida i Neftis.
Slična priča pojavljuje se i u drevnoj Grčkoj, i to s bogom Dionizom, kojega na zimski solsticiji ubiju, raskomadaju i pojedu divlje žene. Nakon toga u ritualu se pojavljuje malo dijete koje predstavlja Dioniza koji se ponovno rodio. U davnim vremenima u tom se ritualu žrtvovao čovjek, no poslije je ljudska žrtva zamijenjena kozom, a žene povorkom koja je Dioniza pokapala i nedugo nakon toga pozdravljala kao novorođenče. Stari Rimljani u to su doba godine slavili Saturnalije, što je trajalo i po tjedan dana, a počinjalo je nekoliko dana prije zimskoga solsticija.
I Kelti su proslavljali smrt starog Sunca i rođenje novoga u ovo vrijeme godine, a za njih je to bilo magično doba tijekom kojeg božanstvo Sunca putuje kroz podzemni svijet i spoznaje tajne života i smrti te iz podzemlja dovodi duše koje će se reinkarnirati. Inke, koji su živjeli na južnoj hemisferi, zimski solsticij slavili su u lipnju, a u središtu štovanja također je bilo božanstvo vezano za Sunce. Slavljenje ovoga blagdana zabranili su španjolski osvajači koji su Inke htjeli silom preobratiti na kršćanstvo.
Dongzhi u Kini, Yalda u Iranu
U Kini i u istočnoj Aziji Dongzhi, jedan je od najvažnijih blagdana, također je vezan uz zimski solsticij. Riječ je o starom blagdanu vezanom uz filozofiju jina i janga – do trenutka kada Sunce tone, rastu sile negativne energije, a nakon te prekretnice počinje dotjecati pozitivna energija. Tradicionalno je to vrijeme kada se obitelj okuplja i zajedno blaguje. Jela koja se na taj dan jedu razlikuju se u različitim dijelovima Kine, no jedna je od temeljnih ideja da se okupljeni podsjete da su godinu stariji i da trebaju biti bolji ljudi u godini koja dolazi. U novije doba, otvaranjem zemlje i dotokom zapadnjačke kulture, Kinezi su upravo na temelju ovoga drevnog običaja velikim dijelom prihvatili ikonografiju Božića.
U Iranu se za zimskoga solsticija proslavlja blagdan Shabe-Yalda. Riječ je o blagdanu još iz perzijskih, predislamskih vremena. Tada se vjerovalo da je u najduljoj noći u godini rođen Mitra, bog svjetlosti i istine. S dolaskom islama gubi se vjerska komponenta ovoga blagdana, a Yalda postaje dan kada se oko stola okupljaju obitelj i bliski prijatelji. Poslužuje se svježe i sušeno voće, a dugo u noć čitaju se priče i pjesme. Slavljenje noći Yalde 2008. i službeno je uvršteno na popis iranske nacionalne baštine. Iako se ne poklapa sa zimskim solsticijem, treba napomenuti da je Buddha u prosincu doživio prosvjetljenje, pa se 8. prosinca slavi Bothi, dan kada je Buddha izašao iz beskonačnog kruga rođenja i smrti, odnosno reinkarnacije. Židovi u prosincu slave Hanuku, blagdan svjetla, paleći svakoga dana po jednu svijeću na sedmerokrakom svijećnjaku menori. Iako je to nekad bio tek jedan od manjih blagdana, u posljednjih pedesetak godina on dobiva na značenju, a mnogi tu popularnost tumače željom da se parira globalnom slavlju Božića.
ja volim Božić, i snijeg, i volim te lude gužve, i volim kad se svi skupimo, i kad nam kuća miriši na naranče i cimet, i onaj predivan miris tek okićenog bora,volim te Božićne pjesmice, ma volim sve vezano uz Božić...
ove godine sam imala puno razloga da padnem u tešku depresiju, i puno puta mi se stegla knedla u grlu kad se sjetim trenutaka dok sam kupovala stvarčice za Božić koje će moj mališa nositi, ali eto život piše druge priče. sinek se nije rodio, ali imam puno razloga za sreću, imam divno dijete, imam krov nad glavom, svi smo zdravi i svi smo siti. meni dosta!
ne opeterćujem se s ničim što nam se nameće u ovo vrijeme, radimo sve koliko stignemo i koliko nam se da. Nije nam bitno koliko vrsta kolačića je na stolu, bitno mi je da ih radimo svi zajedno, nije mi bitno jel nam se prozori blistaju, bitnije mi je biti s djetetom i mužem. i tako, mislim da me shvaćate!
ovo je čisto moje mišljenje da me ni bi prozivali sada
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
