Citiraj vikki prvotno napisa Vidi poruku
Slično je i kod mene. Tj. kitim, mali i vrlo jednostavan, i to samo iz tradicijskih razloga.
Mene zapravo strah božićnih blagdana. 2010. mi je mama stradala u prometnoj uoči Božića, 2011. šogorica umrla od karcinoma, 2012. brat završio na aparatima i u komi, sve oko Božića.
Mislila sam da ću se bolje osjećati u ovo doba godine sad kad je stiglo dijete, ali nije se ništa promijenilo (bar zasad).
ma promijenit će se kad ti dijete (djeca) malo više bude svjesno svijeta oko sebe.
meni je sa nemilim događajima oko Božića bilo slično kao i tebi, ali dolaskom djece
i s njihovim entuzijazmom situacija se je skroz promijenila.
mada u meni uvijek strah pomalo ostaje.

bor kitimo oko 5.12., i to nam je posebna svečanost, a onda kod bake i prabake na sam Badnjak
kako se je to nekada radilo. To me vrati u djetinjstvo jer sam i ja bakama na Badnjak kitila bor (i uvijek razbila po koju
prekrasnu, staru kuglicu).

ja inače pečem kolače i ostalo, ali za Božić se totalno pretvorim u malo dijete i uživam u onom što su napravile
sveki, mama, baka...sa mojim minimalnim doprinosom.
moja baka tradicionalno peče iste kolače i kekse (pored ostalih npr. londoneri, vanilci, žarbo kocke) već skoro cijelo stoljeće i
moja se djeca unaprijed vesele baš njima.
znam da će jednog dana i to biti drugačije pa sad još uživam dok je ovako.

Citiraj bubica27 prvotno napisa Vidi poruku
U ovo božićno vrijeme, što sam starija, manje vremena trošim na čišćenje stana i pravljenje kolača, a više na preispitivanje sebe, odem na ispovijed, razmišljam o mogućnosti poboljšanja sebe kao osobe..da budem podnošljivija okolini
Bor se okiti obavezno, idemo na mise, obilazimo obitelj i prijatelje i ove dane se malo opustimo.
Napunimo se pozitivnom energijom i obnovimo vjeru.
isto tako.
i nastojim otići na barem pokoju zornicu i onako rano u jutro se susresti sa Gospodinom i samom sobom.
poslije zornice se osjećam kao da sam pročišćena, tako slobodna.
i onda cijeli dan na poslu nema one gorčine, ljutnje i sl.