Pa baš dugo nisam spomenula kako je nama... Kao što se može očekivati, bilo je lijepih i teških trenutaka. Malcu je ustanovljen poremećaj senzorne integracije te smo se nakon dobivene dijagnoze potpuno opustili. Zvuči neobično, roditeljima je to obično smak svijeta. Mi smo iz toga izvukli da ne mora biti toliko teško i dobili smo znanje kako se nositi sa svime. I stvarno, svakim danom postajalo je lakše.

Sada je to već veliki 3,5 godišnjak koji ide u vrtić, sve više priča, sve je samostalniji i volimo se najviše na svijetu, naravno. Temu o posvojenju još ne možemo započinjati zbog govorno-jezičnog razvoja, ali smo planirali svejedno posjetiti dom u kojem je proveo dio svog života. Eto sretni smo, veseli, imamo ogromnu podršku i pomoć u vrtiću - nije se moglo bolje poklopiti!