Vecer cure, vise vas citam nego sto pisem... Upravo me neka depra,tuga ulovila,dode mi da placem pa eto da s vama podjelim. Suprug i ja imamo jedno dijete, sina, radimo na drugom djetetu ali nikako nejde i tu me tuga hvata. Lagano ulazimo u 6mj pokusavanja, imam osjecaj da to vec godinama traje, rekla sam sama sebi da od sljedeceg mj odustajem od toplomjera,i drugih stvari,,da barem malo manje prestanem o tome razmisljat. Mozda cete reci da sam grozna,ali oko mene sve trudnice,trudna ova prijateljica trudna ona,, drago mi je zbog njih,ali mene u tom trenutku nesto zaboli u meni,zasto nama nejde?! Uvijek sam bila misljenja kada krenemo na drugu bebu da ce to biti samo tako,iz prve, ali vraga, tu sam se zeznula,ocito previse razmisljam o tome ali nemogu si pomoci .... Oprostite ali morala sam malo olaksati dusu ...