Citiraj *sunshine* prvotno napisa Vidi poruku
Vecer cure, vise vas citam nego sto pisem... Upravo me neka depra,tuga ulovila,dode mi da placem pa eto da s vama podjelim. Suprug i ja imamo jedno dijete, sina, radimo na drugom djetetu ali nikako nejde i tu me tuga hvata. Lagano ulazimo u 6mj pokusavanja, imam osjecaj da to vec godinama traje, rekla sam sama sebi da od sljedeceg mj odustajem od toplomjera,i drugih stvari,,da barem malo manje prestanem o tome razmisljat. Mozda cete reci da sam grozna,ali oko mene sve trudnice,trudna ova prijateljica trudna ona,, drago mi je zbog njih,ali mene u tom trenutku nesto zaboli u meni,zasto nama nejde?! Uvijek sam bila misljenja kada krenemo na drugu bebu da ce to biti samo tako,iz prve, ali vraga, tu sam se zeznula,ocito previse razmisljam o tome ali nemogu si pomoci .... Oprostite ali morala sam malo olaksati dusu ...
Ja sam bas neki dan istresla slicno nesto..ne znam, valjda nas svlada nemoc prema onome na sto nikako ne mozemo utjecat i gdje smo tanki, emotivni i slabi.. Prode i to iako se trenutno cini koma.. Sigurna sam da ce i ta druga beba doci u svoje vrijeme pokusaj ne izluditi se u meduvremenu..i mi ostali samo pokusavamo sacuvat zdravu pamet u ovom procesu..