Molim vas ako je netko bio u sličnoj situaciji da mi objasni kako najbezbolnije dijete odviknuti od cike? Moja beba je pravi sisavac, visi na siki bezbroj puta dnevno tako da se ne zavaravam da će se odviknuti preko noći! Ipak me zanima kako da krenem, da probam polako sa duduom varalicom ili što?

Razlog prestanka će većini ljudi biti čudan ,ali meni je postalo prenaporno; i to ne fizički nego psihički.
Teško mi je izdržati pritiske i savjete okoline, koji se svi redom zgražaju što sam napravila od djeteta koje sa 7 mjeseci ništa ne jede nego samo cica, mlade majke oko mene doje maksimalno tri mjeseca,neke niti toliko, sa djecom hvala Bogu sve super, i zgražaju se nad nama koji nemamo ni dudu ni bočicu a kamoli što drugo.

To je jedan od razloga, a glavni je što sam jako,jako nesigurna. Već i tu po forumu, ako je tko zapamtio stalno postavljam neka psihodelična pitanje vezana za eventualnu štetu koju nanosim svom djetetu kroz mlijeko,a vezano za moj nezdravu prehranu ( pesticidi na voću i povrću,suhomesnato, majoneze, pudinzi... to što ja jedem je grozno, i pokušala sam promjeniti,ali promjena traje tjedan dana najviše ) . Svaki dan otkrijem neku novu muku, i više u ničemu ne uživam,nego gledam svoje dijete i onda se rasplačem od panike, što ako sam već sad napravila nepopravljivu štetu i učinila temelje za neku bolest.

Ne znam, na početku sam sva bila ushićena oko dojenja i super nam je išlo,ali od kad sam krenula ovako razmišljati jednostavno vidim da nisam psihički dobro, a to je loše i za mene i za dijete.

Ne znam od kud mi svi ti strahovi i kako da se sredim i komu da se obratim.