I meni se, nakon cetiri godine dojenja, (isto sa stavom dojit cemo dok nekome ne dosadi), ta granica vrlo jasno pokazala. Vrlo vjerojatno zbog druge trudnoce, dojenje me odjednom pocelo straaasno zivcirati. I bila sam totalno iznenadjena tim obratom. O kojem cak ni ovdje nisam puno cula, a mene je mlatnuo punom snagom.

Trudila sam se koliko sam mogla da prestanemo na lijep nacin (a i ona je bila zrela za kraj), ali bi je u stvari najradije bila ritnula kopitom kao kobila.
Nakon par mjeseci sam pocela dojiti mladju, ponovno idila. A prema pomisli da starija doji i dalje osjecam strasnu odbojnost, pomjesanu s zrncem krivnje jer stalno imam osjecaj da ona moju iritaciju osjeti.
A i rekla sam joj da mi smeta npr. diranje, ili pokusaji imitiranja bebe...brrrrrr.

Pitam se dokad bi idila trajala da nije bilo trudnoce. Tko zna, mozda saznam s mladjom.