Treba dobro promisliti, narocito o majcinom ponasanju. Ja nisam, niti sad to radim kad dojim dete od 3g3m, nikom okolo pricala da dete sisa, osim ako bih bas morala (a to se nije desilo).
Secam se kad je Novi kretao u vrtic, imao je 4g3m, osecala sam nelagodu da me ne pitaju za dojenje (a lagati ne volim), ali sam se s tim osecajem dobro nosila i definitivno ga nisam prenosila na dete.
Znala da smo dete, muz i ja ok povodom dojenja, i to je bilo dovoljno da izbalansira odnos s okolinom.
Napolju su prestajali da sisaju s oko 2 godine, tako da nisam dozivljavala moljakanje. Cak i Luna, koja je kasnila s govorom, bi prihvatila 'when we get home' kad bi trazila napolju. Ok, nekad sam dojila i napolju nesto starije dete, ali uvek sam bila sigurna da nas niko ne gleda.