Citiraj jadranka605 prvotno napisa Vidi poruku
Već je bio kod psihologa i logopeda.... I svi kažu da je sve u redu... al ni meni ne djeluje da je baš sve super. I moj stariji je bija živahan, ali totalno drugačiji od njega....
Volila bi da mi ide na bilo kakvu izvanškolsku aktivnost, al po ovom rasporedu šta sam napisala, nemam to di ubaciti...
Škola u koju ide ima samo jednu smjenu (šta je trebao biti cjelodnevni boravak, al kao i sve i to je totalna poplava)... šta mi stvara problem jer i mi stalno radimo ujutro.
Kad krenemo pisati domaći... e to je toliki stres da vam ne mogu opisati.... sto crviju mu u guzici, ne može se smiriti na stolici, rukopis mu je .. pa ne znam.. orao u letu bi to bolje napravija
Jedino šta stvarno voli i šta mu stvarno ide u školi je matematika, al i dok se oko toga treba malo pomučiti, eto problema...
Čitanje mu ide puževim korakom, ali u principu razumi šta pročita...

Rekla sam njegovoj učiteljici da ako je on jedini u razredu takav, da se na neki drugi način pozabavi s njim, a ona mi je rekla da sva dica moraju ići istim programom i da ona nema vrimena zaustavljati se zbog njega.... Pa ne triba se zaustavljati, sve on hvata, al možda mu triba drugačiji pristup... ne znam.. baš mi je bed, jer bez obzira šta je takav u školi, svi se kunu da je on super inteligentno dite koje se triba pronaći....
Ako mu ide matematika bolje od svega drugog, lako moguće da mu je dosadno, da zna gradivo ali da mu ide presporo.... (Pročitaj topic o darovitoj djeci - kombinacija darovitosti i šlampavosti nije rijetkost)

Ja sam svog mlađeg (kao i marta) upisala u glazbenu školu u drugom razredu i to se pokazalo super.

Ali do četvrtog razreda sam doma imala ovo - moj E. nije u školi ni pisao ni slušao jer ga nije zanimalo, a onda smo doma morali imati ponavljanje gradiva. Dodatno - imao je ne baš zainteresiranu učiteljicu. Ja sam imala dvoje klinaca iz susjedstva s kojima sam provjeravala što se u školi radilo i što moj sin nije zapisao, i tako do petog razreda. ALi moj sin je imao problema s disleksijom (koje je prerastao) i tek kad je napokon propisao i naučio čitati kako treba, stvar je krenula. Ali u glazbenoj je bio super od prvog dana i to je puno značilo za njegovo samopouzdanje.

Morat ćeš često na informacije. I smisliti neku motivaciju za njega da proba samostalno napisati zadaće u vrijeme dok se ti ne vratiš. Probaj mu reći "ako napraviš zadaće dok mi dođemo s posla, vodit ću te na to-i-to mjesto", što već želi i što mu možeš osigurati. Naša "mrkva na batini" bio je odlazak u obližnji sportski centar, rolanje, ponekad gledanje filmova s tatom i naravno, dozvoljeno igranje na računalu. ALI tek nakon što se riješe sve obveze. Ako napiše zadaće, za ove aktivnosti ostaje više vremena. Ako ne napiše - nema ništa od zabave.

Treba voditi računa da je to ipak još malo dijete i da ne može samostalno organizirati vrijeme. Neki mogu (moj stariji je to uspješno činio), ali mnogi ne mogu. Nemaju osjećaj za vrijeme. Moj je znao pisati zadaću satima, jer su mu "misli odlutale" pa sam imala kuhinjski timer navinut na 10 ili 20 minuta i to je bilo vrijeme za zadaću iz jednog predmeta, ovisno koliko je bilo zadataka. Ali pomoć odraslih u ovoj dobi često je nezamjenjiva, pa ako ne ide drugačije, probaj naći nekoga da mu s tim pomogne. Sretno!