Pa i meni ga dođe žao i iskreno smatram da u razredu ima djece sa puno gorim ponašanjem pa prolaze "los" kako bi se reklo. Nekako sve više mislim da to njegovo ponašanje poizlazi iz frustriranosti.Evo npr. neki dan je bacao bilježnicu u smeće jer on ne želi pisati,sjedi u prvoj klupi-tik do učiteljice još malo pa će nosom dodirnuti ploču, piše mu se svaki dan u informativku-stekneš dojam da je najgori u razredu.
Onda malo popričaš sa drugim roditeljima i sa svojim djeteom pa vidiš da ima svega... da su većina neposlušna, da neki drže noge maltene na klupi i da razredni kauboj uvijek i obavezno na igralištu bira ekipu za nogomet-ovo zadnje mi je reklo i moje dijete i on strašno želi igrati nogomet sa njima ali mu nedaju i tako je od početka godine većinom.Ako se i ubaci u igru nitko mu neće dodati loptu iako je kraj gola. Ali,opet realno razmišljam pa pomislim -otkud ja znam da on npr. u igri ne stoji stalno kraj gola i ne čeka da mu netko doda loptu kako bi on zabijao golove pa onda to nama doma prezentira na ovaj način ne u želji da slaže nego on to tako vidi. Iako sam to rekla učiteljicama i po meni bi bilo najpravednije da svaki dan netko drugi bira ekipu za nogomet oko toga se ništa nije poduzelo a ja nisam pretjerano htjela inzistirati računajući kako će pronaći neko svoje mjesto jer je inače zaista komunikativan i lako sklapa prijeteljstva. Jedno vrijeme kad se gluporao na nastavi i nasmijavao cijeli razred birali su ga u nogometnu ekipu i ovi koji ga inače ignoriraju su si bili ok s njim. To sam uspjela izvući iz razgovora sa njim. Imam osjećaj da većinu gluposti radi upravo zato da se uklopi.