Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
dodagoda, je li moguće da si malo (s obzirom na okolnosti) presuradljiva? Ja imam dojam da se ti postavljaš kako bi normalan roditelj i trebao, ali ponekad u školi kad razgovaraš otvoreno, želiš surađivati i pokazuješ da si svjestan i loših stvari kod svog djeteta, ispadne da je jedina "korist" od toga da svi skupa postajete odlična meta za prikačiti razne probleme na dušu baš tog djeteta.
Idealno je kad se može surađivati s pametnim, dobronamjenim ljudima, ali ispadne da se nerijetko treba postaviti drugačije, i zapravo u obranu svog djeteta.
Mudra vertex.
Savršeno sročeno.
I nažalost istinito.
I da dodam, politika škole je slična politici bilo koje ustanove-mahom će štititi svoje interese i interese zaposlenih. Niko od stručnog tima neće roditelju otvoreno reći-da, učiteljica je trebala to drugačije uraditi. Ako i imaju zamerke, reći će to radniku škole u 4 oka, a veliko je pitanje da li će i kakav efekat to imati na razred.
Verovatno će najbolje i najbrže rešenje za dete biti povlačenje iz boravka.
Moja ćerka ima vrtićku tetu koja svaki drugi dan deluje kao da će dobiti slom živaca, stalno priča kako joj je grupa nemoguća, kako su dečaci neobuzdani, kako im je svima pažnja kratka, kako im je rečnik "neprimeren godinama", kako ništa ne stiže sa njima. Sa moje tačke gledišta, to je mala grupa od petnaestoro sasvim obične dečice, samo sedam dečaka od kojih su bar trojica natprosečno mirni i povučeni.
Druga teta ima nešto veću grupu dece, uvek je smirena, vedra, nasmejana, sabrana, strpljiva, ima uvek vremena za roditelje, uvek reaguje profesionalno, njena grupa stalno ima radionice, priredbe, kreativne timske radove, izložbe i sl.
I njena grupa dece uvek deluje raspoloženo, ali mirno i organizovano, zabavljeno ali ne raspušteno, dok moja ćerka i ostala deca iz vrtića izlaze ili kao pokisli, ili kao histerična razuzdana banda puštena na slobodu. Meni tu priliči ona "ako laže koza ne laže rog", tj. raspoloženje grupe često odražava način rukovođenja istom.