Citiraj dodagoda prvotno napisa Vidi poruku
Odradili smo jučer taj razgovor i bilo je iznenađujuće u redu-pozitivno iskustvo. Sreća pa je stvarno normalna žena u pitanju i pozvala nas je u biti radi tog njegovog "nemira" čisto da ga se prati i da se ev. sve skupa odradi sa timom ukoliko se nastavi a u svrhu otkrivanja nekog od oblika poremećaja pažnje.Budući da je do sada bilo sve u redu i on ima dobre ocjene rekla je da je moguće da je došlo do zasićenja, no kako je to za njega velika promjena u ponašanju smatra da ga je potrebno pratiti da pokušamo otkriti pozadinu toga.
Naime, jučer je bio dobar prva tri sata-tjelesni, prirodu su pisali test i tu je bio skoncentriran, na matematici je isto bio dobar i kaže da mu je bilo zabavno a zadnji sat(hrvatski) mu je bilo dosadno i tu se krenuo glupirati. Učiteljica ga je poslal u drugi razred da završi to šta nije napisao, to mi je već rekao jednom ili dvaput da je napravila na što se defektologinja iznenadila i rekla da se ne slaže sa tim i da ga se tim stalnim cvokanjem, slanjem defektologu i u drugi razred etiketira (kao da mi je pročitala misli). Sada sam sigurna da je problem u učiteljici, tim više što od ostalih roditelja u razredu čujem da je barem još jedan dječak u ponašanju takav ali samo se mojega šalje defektologu i van razreda.
Složila se sa mnom da kažnjavanje za njega nema smisla budući da definitivno ne reagira na takav poticaj nego na sistem nagrađivanja. Neki klinci se kada prvi put dođu kod defektologa smrznu i uplaše a moj kao da je došao na čašicu razgovora kod nje. Svakako će sugerirati učiteljici da krene opet sa onim smješkićima i sl. npr-3 smješka u danu i ide pohvala i sl. U glavnom žena je rekla sve što sam i sama planirala, ispalo je da je učiteljica ta koja ga na neki način mora motivirati a sad ćemo vidjeti hoće li od toga biti ikakvog efekta.
Svakako je ostao gorak osjećaj u ustima jer sad mi je nekako sve jasnije da ga je učiteljica uzela na pik(nemogu to drugačije formulirati).Iskreno se nadam da je ona nekako nesvjesno to tako odrađivala, zaista nemam dojam da je takva i da je ovo sve skupa plod njezine trenutne nemoći i da će joj kolegica otvoriti oči no ako nije tako neće nam biti lako....
E, dobro... sad bar znaš na čemu si.

Nema ti druge nego pričekati kraj školske godine, da se dijete odmori. Nemoj zanemariti ni činjenicu da djeca sazrijevaju i vjerojatno će u drugom razredu biti lakše.

Probaj poučiti dijete da se samo zalaže za sebe - to sam ja radila (i još uvijek radim) sa svojom djecom. Ali mlađi sin je isto imao učiteljicu s kojom baš nisam bila zadovoljna. Dobra vijest u cijeloj toj priči je da se djeca često bolje prilagode nekim stvarima nego što mi očekujemo. Ja sam znala ravnatelju zvocati i prigovarati na neke odgojne metode, a on je rekao "Pa u čemu je problem, vaš E. je izuzetno dobro prilagođen", na što bih ja odgovorila da ne smatram dobrim da se dijete prilagodi stalnim ometanjima nastave, podbadanjima ostalih učenika, kao i nemoći učiteljice. Ali ravnatelj je bio u pravu - to je MENI bio puno veći problem nego mom sinu.

Učiteljici ćeš morati "dihati za ovratnik", pristojno, ali bez prestanka. Ona mora biti svjesna da ju nadzireš. I dobro je što komuniciraš s defektologinjom. Što se tiče drugih učiteljica - vjerojatno imaš pravo, one bi lako mogle intervenirati i učiteljici tvog djeteta reći "pa dosta više..." S druge strane, pitaj svoje dijete da li mu je bolje u razredima s drugim učiteljicama (kamo ga ova pošalje) pa možeš tražiti premještaj - ovo slanje iz razreda moglo bi ti i te kako dobro poslužiti, ako se odlučiš na tako nešto. Ne znam... Vidjet ćeš na godinu kako će biti bez boravka.

Djetetu tijekom praznika (ne na početku nego tu i tamo) pokušaj produljiti interval pažnje (ne treba to imati nikakve veze sa školskim gradivom):

Pusti mu audio priče - nek sluša, to je često dobro.
Ako voli zagonetke, labirinte i slično - nabavi neki enigmatski časopis.
Slikovnice i knjige koje voli - to mu nabavi za kraj školske godine, da mu tijekom ljeta bude pri ruci
Igrajte društvene igre (čovječe ne ljuti se, dama, mikado, razne igre s kartama - odlično za matematiku... i naravno ŠAH) - to je odlična vježba strpljenja + podnošenja frustracije kad izgubiš

Pred kraj praznika možeš mu dati i poneki radni listić, pa nek se utrkuje sam sa sobom (pomoću timera ili štoperice), bez pretjerivanja. Isto, tijekom ljeta možeš ga "usput" u slobodnom razgovoru ispitivati gradivo prirode (ne mora on znati da ga ispituješ, samo potakni razgovor o tome).

Eto, to radiš zato da tvoje dijete lakše izađe na kraj sam sa sobom i s BILO KOJOM učiteljicom, za njegovo dobro. Sretno!