 |
|||
Meni ej nečuveno da je nekome u redu poslati prvašića sa sat radi ponašanja. Posao učitelja je odgoj i obrazovanje učenika. Nigdje ne piše da svi učenici moraju biti suradljivi. Kad bi sva djeca u razredu bila dobra, poslušna i pametna, ne vidim zašto bi se za posao učitelja trebalo školovati... Lako je kad sve klizi, junaci se na muci poznaju.
Spomenula sam da smo i mi imali iskustvo izbacivanja iz razreda u 1. osnovne, moj je to užasno teško podnio, tim više jer uopće nije bio kriv, bio je kolateralna žrtva (po riječima same učiteljice).
Par dana je dramatizirao, govorio da mrzi školu, da je loš učenik, teškom mukom smo mu vratili povjerenje u samog sebe i nekakav pozitivan odnos prema školi (toliko o kažnjavanju preosjetljive djece).
S druge strane, drugi dječak koji je također završio na hodniku držao se kao da mu je svejedno i uopće ga nije bilo briga. Čini mi se da je ova reakcija češća.
Ni u jednom ni u drugom slučaju, dakle, nije postignut nikakav cilj (ili pogrešno dijete pogrešno hiperreagira, ili je dijete potpuno ravnodušno prema toj vrsti kazne). Kao pedagoška metoda, očito - neuspješno. U prvom razredu - besmisleno.
Ovo s napadajem smijeha razumijem, ali to i ne bi trebala biti kazna, više bih to shvatila kao dodatnu priliku za smirivanje.
Jasno, to je grozno jer učiteljica ih je ponizila tim postupkom
Ako sam dobro razumjela situaciju u našem razredu, sve skupa bilo je svima komično, a najviše dečkima koji su bili vani. Poruka je bila "ako se baš morate smijati do te mjere, odite van i zbavite to, a zatim se vratite."
da je bar više ovakvih učitelja http://www.telegram.hr/zivot/svi-rod...ucili-pronaci/ koji sat naprave zanimljivim.
Školstvo nam je takvo kakvo je i klinci nakon vrtića budu zgurani u neke okvire i nitko ne pita kako je njima. Sada učitelji više sa klincima ne smiju van ograde škole bez nekih posebnih obavijesti i sl.
Učiteljica moje kćeri (jako je se često sjetim jer je bila divna i znala je sa njima) u 1. i 2. razredu jako često ih je vodila van pa su prirodu odrađivali u prirodi a i nerijetko glazbeni na livadi(pjevali su i plesali),čak su i likovni znali raditi vani. Sve su naučili kao i naši sada ali u puno opuštenijem okruženju. Znala nam je ovako reći: ja bih odmah ujutro vidjela kako su oni raspoloženi-ako sam vidjela da imaju nemir, onda smo brzo ujutro odradili matematiku i hrvatski i išli smo van učiti ostalo uz igru. U tom razredu je bilo najviše djece (od tada 1. razreda) sa problemima u čenju i prema posebnom programu(četvero) -bilo je to i iz razloga jer je ona bila i učiteljica/defektolog no sve je stigla i znala odraditi sa njima. Moja je kćer sada 8. razred i stvarno u prva 4 razreda nije bilo apsolutno nikakvih problema ali gledaš i pratiš rad tog učitelja i kad nakon takve učitelice koja je znala usmjeravati i savjetovati dođeš u situaciju u kojoj sam ja sada nikako se ne osjećaš dobro.
Svakako mi je drago što sam na prvu našla zajednički jezik sa defektologinjom i što me podržala u ukidanju ovih"nazovi kazni".
Evo da malo updteam situaciju.
Obavili danas testiranje u centru Sever kod psihologinje Kristine. U biti rekli su mi sve što sam i znala o svome djetetu.Još mi je sve friško i puno informacija pa ne zamjerite ako nešto krivo napišem. Mišljenje je da je vrlo inteligentno dijete-bistrić, elokventan, društven, socijalno osjetljiv i zabavan. U kognitivnom dijelu je dosta iznad prosjeka i to mu je definitivno jača strana. Ono što mu je slabost je nešto slabija pažnja i kratkoročno pamćenje.U velikom dijelu on uspjeva kompenzirati slabu stranu sa ovom jačom stranom a kad ne uspije tu nastaje emocionalni stres recimo i onda to rezultira "scenama" tipa neću pisati, neću crtati i tako...
Također, jako je osjetljiv na pravdu tj. na neku nepravdu i prema njoj nema problema sa autoritetom ali je sklon neprihvaćanju autoriteta koji nema pokriće tj. taj autoritet njemu u njegovim očima mora imati vrijednost i težinu.
Također, ispričala sam joj za ovu situaciju u školi i rekla nam je da je sa školom ispao daleko, daleko veći problem nego šta je trebalo ispasti. Da se sve to sa pažnjom i autoritetom moglo riješiti u hodu. Da je ovo pisanje u informativku i slanje kod defektologa potpuno nepotrebno i biti tu smo po meni dožli do srži problema-učiteljice. Kad dobijem nalaz, otići ću u školu prije početka godine i vidjeti pšta točno napraviti, kakav će biti savjet defektologinje.
Eh da, zaboravih napisati još jedno razočaranje u nizu.... krajem petog mjeseca sam bila na informacijama i gledala u dnevnik.. Uglavnom sve petice-jedna 3. iz diktata i jedna 4 iz hrvatskog i mislim jedna ili dvije 4. iz matematike u dnevniku-ostalo sve petice.Zadnje testove posliej toga šta su pisali bio je uglavnom među najboljimai sve testove dobio 5.Jedino je iz matematile dobio 4. (iz završnog testa) jer se ta ocjena sastojala iz više listića koje su rješavali a on nije bio u školi pa je imao riješen samo jedan(21 bod od 23 ). I dijete mi doma dođe sa svjedodžbom-prošao sa 4. Nisam ju htjela pitati zašto je dobio i iz likovnog i glazbenog 4 jer je očito da mu je ocjene rušila zbog ponašanja.Baš razočaravajuće. Moja borba tek slijedi.
Posljednje uređivanje od dodagoda : 07.07.2015. at 20:13
Dodagoda zao mi je zbog sina i nerazumijevanja od strane uciteljice.
Zaista ti tek sledi, i to ne mala borbadodagoda prvotno napisa
Eh da, zaboravih napisati još jedno razočaranje u nizu.... krajem petog mjeseca sam bila na informacijama i gledala u dnevnik.. Uglavnom sve petice-jedna 3. iz diktata i jedna 4 iz hrvatskog i mislim jedna ili dvije 4. iz matematike u dnevniku-ostalo sve petice.Zadnje testove posliej toga šta su pisali bio je uglavnom među najboljimai sve testove dobio 5.Jedino je iz matematile dobio 4. (iz završnog testa) jer se ta ocjena sastojala iz više listića koje su rješavali a on nije bio u školi pa je imao riješen samo jedan(21 bod od 23 ). I dijete mi doma dođe sa svjedodžbom-prošao sa 4. Ili da radikalno presečeš neke stvari.
Kod nas nije dozvoljeno pravilnikom da se detetu na taj način sruše ocene.
Konačna ocena NE SME biti niža od aritmetičke sredine svih ocena tokom polugodišta (ako se dobro sećam bitna je i ocena sa prvog polugodišta).
Ali, naravno, vreme za žalbu bi bilo negde između zaključivanja ocena i ispisivanja svedočanstva, što zahteva da roditelji kampuju u školi poslednjih dana nastave.
Kao što je neko napisao, izgleda da ne treba polaziti uvek od činjenice da su svi ljudi normalni i dobronamerni.
A možda od nekih treba i skloniti decu, ako se može.
Ma ne znam, znaj da je iz zadnjih testova dobio sve dobre ocjene a u 1. razredu se ionako ne gleda strogo artimetička sredina(barem ne bi trebala). nek je npr iz ispitivanja iz glazbenog dobio 3 ili 4 i nk mu je zalaganje dala recimo 3-to uz 3. petice daje srednju ocjenu 4. Ali s druge strane je nepravedno pravašićima prašit ocjene u zadnja 2 tjedna škole. Meni čak nije niti bitno toliko to da je on prošao sa 4. a ne sa 5.(ionako se nakon par godina nitko ne sjeća sa koliko je prošao 1. razred) koliko mi je poražavajući taj njezin postupak bez imalo poticaja i podrške prema djetetu koje je baš bistro i ima baš puno resursa. U biti mu je ona baš napravila štetu, stavila etiketu i sada on stvarno ispada najgori u razredu jer ga na kraju svi tužakali za svakakve gluposti,kao... on je ionako kriv za sve....
Ja sam do sad bila fina, suradljiva-vjerovatno presuradljiva kako su mi i neke forumašice rekle i bile su potpuno u pravu.Ali, kako da objasnim..očekuješ od škole da bude isto ta kojoj će dijete biti na prvom mjestu i onda dobiješ šamar. Svakako da ću se boriti, sa nalazom idem u školu odmah na početku i oprati ću ih sve po redu. Ako treba idem i do ravnateljice ali moje dijete nitko više neće šikanirati. Baš sam bijesna.
Ocjene su samo rezultat . U ovom slucaju pristupa nastavnika.
I zapravo su od svega najmanji problem. Nerazumjevanje je puno veci.
E, sad, ostaje pitanje da li ce uciteljica moci i zeljeti moci sagledati stvari iz drugog kuta , i naci bolji pristup koji ce izvlaciti ( naj)bolje iz djeteta sa sto manje frustracija.
Jasno da i roditeljski stav moze biti presudan, ali na kraju se opet svodi velik dio toga na samu uciteljicu ( sto ona zna. Da li ona zeli prilagoditi pristup.)
Posljednje uređivanje od sirius : 08.07.2015. at 07:31
Ako je veća škola, vrijedilo bi istražiti mogućnosti da ga prebaciš u neki drugi razred dok se stvari još mogu popraviti. To ne garantira uspjeh, ali barem si nećeš predbacivati da nisi sve učinila.
Iz vlastitog iskustva - nikakvi papiri ne mogu povećati razumijevanje učiteljice. Da je ona razumjela djetetov problem - ovo se ne bi dogodilo. Sve što ti sad učiniš, tjera nju da pogazi svoj pristup, a vjerojatnost da se to učini je minimalna. Mogla bi se tvoja prepirka s učiteljicom prelomiti preko leđa djeteta.
Btw. kod mog starijeg (učiteljica je imala razumijevanja i bez papira) u drugom razredu je došao dječak iz takve sredine koja ga nije razumjela. Dijete se preporodilo. Njemu zaista nije bilo lako, imao je asistente dosta godina, ali sve je to došlo na mjesto. Puno mu je važnije bilo prihvaćanje sredine i pozitivan stav učiteljice koja je znala što treba s takvim djetetom, da i njemu i ostalima bude dobro.
Ne znam da li bih ti to trebala savjetovati jer ne poznajem okolnosti (mnoge manje škole i manje sredine jednostavno nemaju takvih mogućnosti) ALI PROVJERI imaš li mogućnost prebaciti dijete nekamo gdje bi se moglo osjećati bolje. I sretno!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.07.2015. at 07:45
Ja ne bih bas odmah digla ruke od uciteljice.
neke ne znaju kako, ali nakon sto dobiju detaljno objasnjenje i upute pokusavaju ih upotrijebiti.
Nekima upute ne promjene nista, nazalost.
Uglavnom bilo bi dobro razgovarati sa strucnom sluzbom i uciteljicom , pa vidjeti sto dalje.
Ja bih podpisala Peterlin. Mozda se uciteljica "promijeni" kada dobiju papir, a dok se taj papir dobije moze trajati jos jako dugo ako ga uopce dobiju ( koliko sam skuzila nije toliki problem u dijetetu nego bas u uciteljici). Ja imam isto takvo dijete i meni su njezina uciteljica i strucna sluzba na skoli savjetovali da nema potrebe za papirom ali oni imaju sluha za nju i bez papira. Sada prelazi u 5r pa cemo vidjeti kako bude islo ako budu bas veliki problemi onda cemo morati i po taj "papir".
On je dijete koje ima velike mogućnosti ali mu treba puno poticaja. Definitivno funkcionira u sistemu poticanja i nagrađivanja a kazna, prijetnje i sl. kod njega su sasvim kontraproduktivni.To nam je psihologica sad samo potvrdila, a mi smo i učiteljici i defektologinji to naglasili.
Sa ocjenama sam razočarana definitivno, ali da sam otišla i pitala zašto mu je dala 4 iz likovnog znam da bi razlog bio njegovo odbijanje rada na 2 teme koje su radili-da mu zbog druge djece koja su to odradila nije mogla dati 5. Koliko god mi je to glupo u 1. razredu osnovne, mogu se pomiriti sa tim ali sa etiketiranjem se ne mogu pomiriti.
Svakako ću sa papirom otići u školu-prvo kod defektologinje i tržiti ju njezino mišljenje a onda i dalje. za učiteljivu i dlaje mislim da se pogubila u čitavoj priči i da ej rezultat zato ispao takav-ako ostane i dalje pogubljena, morati ćemo mjenjat razred. U školi imamo po 4 razreda u generaciji tako da imamo tu opciju. Imamo i još 2 škole na izbor ako baš ne bude išlo. Svakako bih ga htjela poštediti toga seljenja u drugi razred ali sam spremna na to ako ne bude išlo sa učiteljicom.
Vidim da ovje ima dosta mama sa iskustvom a ja nemam pojma odakle da počnem-htjela bih raditi sa njime na poboljšanju koncentracije i kratkoročnog pamćenja jer tu je slabiji. Rekla mi je i psihologica memory igre i slično(za pamćenje) , razne labirinte i križaljkice za koncentraciju i sitematizaciju pa molim savjete.
Gledajuci nase skolstvo ja bi isto potpisala Peterlin, i ako ima mogucnosti stavila bi ga kod neke druge uciteljice.
Za sadasnju uciteljicu ne vjerujem da ce se primijeniti kad dobije papir. Po ovim opisu prije nisam stekla dojam da je bas nesto suradljiva bila. Ali to mozes procijeniti samo ti koja ju znas, mi ne ovako preko foruma.
Ali ja osobno nebi, nakon ovog svega imala volje vise s njom ispravljati krive Drine, vec ako ima mogucnosti stavila bi ga kod druge uciteljice. Da to bude novi pocetak. Jos uvijek je mali i sve se moze ispraviti.
Bas mi zao dodje djeteta da ga ovako malog netko sputava i ljepi mu kojekakve etikete.
Upravo tako, papir ćemo dobiti sredinom slijedećeg mjeseca. problem sa koncentracijom i kratkoročnim pamćenjem je malo ispod prosjeka no bio bi problem da je i u prosjeku jer mu je ova druga strana daleko iznad prosjeka pa se on opet sam sa sobom malo teže uskladi. Npr. u školi većinu zadataka može riještiti sa velikom lakoćom onda kad naiđe na našeto što mu i nije lako-to ga frustrira.
Koliko sam shvatila, nalaz koji dobijemo neće zahtjevati neki poseban program kod njega i veći problem je to što učiteljica nije našla s njim zajednički jezik npr. da prepozna kad je njemu dosta i prekine ga u toj frustraciji i olakša mu. Nego ga je u većini situacija gurnula još dublje.
Psihologica je rekla točno ovim riječima: nije to spsolutno ništa što se sa malo vježbe ne može dovesti u red. sad znete u čemu ej slabiji i na čemu treba raditi, gore je to što u školi imate daleko, daleko veći problem nego šta je to trebalo biti. Ona će dati upute kako mu pristupiti i biti će otvorena da ju kontaktiraju iz škole..
U biti ostaje da vidimo koliko će učiteljica pokazati volje i spremnosti da popravi stvar no neću joj dati previše vremena.
Posljednje uređivanje od dodagoda : 08.07.2015. at 09:21
Dok sam ja pisala, stigao tvoj novi post. Probaj sa uciteljicom, ja ti drzim fige, ali ako vidis da nema volje ili ne zeli, ili mozda misli da je ispravno postupila, ili se nacelno slaze ali na konkretnom planu nista ne poduzima, ja bi promijenila razred. Nekada nije lose i nesto radikalno napraviti ako vidis da ovo nema smisla
Samo napominjem da papir od psihologa skoli ne znaci nikakvu obavezu u promjeni pristupa. Tu snagu oma samo timska obrada i rjesenje za IP (a ni to ne znaci nista ako nema htijenja).
Od vjezbi koncentracije ne ocekuj cuda.
došla sam samo X
uz dodatak da skole jako "vole" papir na kojem pise darovitost. tek tada nemaju pojma sto da rade sa tom cinjenicom jer im pred ocima leti slika malog poslušnog strebera sa naocalama na nosu kako lista enciklopediju.
Mi smo od djela sa darovitosti davno odustali, to je i tako nesto sto ce mu ostati za cijeli zivot, a ne ocekujemo vise da to netko potice u OŠ (nego nazalost samo da tolerira).
Znaci taj papir bi bio vise kao neka smjernica uciteljici da bolje upozna dijete i razumije neke njegove postupke, pa time i bolje zna kako postupiti prema tom djetetu. I na kraju sve ovisi o njoj dali ce stogod promijeniti ili ne i dali ce to uzeti u obzir ili nastaviti po svom.
Probaj, ako mislis da ima smisla probati. ja ti drzim fige da uspijete i da nemate stres mijenjanja razreda ili mozda i skole.
a kako kaze Sirius, darovitost neka ostane za kod kuce
Čuj, ja ti mogu napisati sve što smo mi radili sa svojom djecom, ali to se u biti treba krojiti po mjeri. Da li ti je Severica napomenula nešto konkretno?
Moj stariji je imao kratak interval pažnje i lošu motoriku, a mlađega i danas treba debelo motivirati da radi ono što mu se baš ne da...
Evo što smo mi radili (iz glave, na brzinu):
PREDŠKOLSKA DOB
- audio priče (imaš u svakoj knjižnici, ali treba paziti na minutažu - počne se s kratkima, pa se vrijeme postepeno produžava)
- grafomotoričke vježbe - evo tu imaš nešto materijala: http://www.zlatnadjeca.com/p/igrice-...mozgalice.html (ako hoćeš da ti šaljem, ostavi mi e-mail u pp, poslat ću ti svoj materijal - imam toga brdo)
- puzzle - najprije krupne, pa onda sve sitnije tj. sa sve većim brojem elemenata
ŠKOLSKA DOB
- ukloniti smetnje: ograničiti korištenje elektronike na apsolutni minimum (tv, igrice na računalu), a ako se elektronika koristi, nek bude nešto konstruktivno (crtanje, rješavanje zadataka) i s vremenskim ograničenjem
- obratiti pažnju na radni stol - radno okruženje mora biti GOLO, tj. na stolu ne smije biti ništa što odvlači pažnju, treba sve maknuti osim materijala koji treba za učenje / zadaću (ako treba, stavljati jedan po jedan predmet)
- jašiti po urednosti i sustavnosti (ne pitajte me koliko je to teško - strašno, jer takva djeca su često sklona započeti puno stvari i ne završiti ništa, od toga ih treba sustavno odvikavati)
- TIMER je zakon - takvu djecu obično treba učiti upravljanje vremenom jer često nemaju baš dobar osjećaj za to - npr. ograničiti vrijeme rješavanja zadataka, kako pažnja ne bi odlutala (ne znam kako to bolje opisati - ako misli da ima 20 minuta za jedan zadatak, neće ga riješiti, ali ako ima 3-5 minuta, stvar će biti bolja)
- poticati da se jedna stvar završi prije nego druga započne
LJETNI PRAZNICI - nikako ne dopustiti da se dijete "zaleži"
- osigurati dovoljno fizičke aktivnosti
- ispresijecati odmor korisnim aktivnostima: čitanje, rješavanje zadataka (recimo 1 dnevno, da se ne ulijeni, a da mu ne bude tlaka), a u zadnjih 10 dana malo pomalo povećati opterećenje i pripremiti dijete za inicijalne ispite u idućem razredu (ima na internetu - matematika, hrvatski, priroda...) ili nek ponavlja iz svojih knjiga
Metoda "mrkve i batine" je kod mog sina bila prilično učinkovita: riješiš zadatke - dobiješ nagradu (idemo na sladoled), ako cijeli tjedan rješavaš zadatke uspješno i bez prigovaranja - idemo za vikend na izlet.
Teško mi je nekoliko godina dresure sad tu sabiti u par redaka, ali nema veze.
Ono što je mom djetetu pomoglo nije smanjivanje nego povećanje opterećenja. U drugom osnovne upisan je u glazbenu školu i to je bilo najbolje što mu se moglo dogoditi. Tamo je godinama bio vrlo uspješan, dobivao pohvale koje su mu nedostajale u osnovnoj, upoznao ljude s kojima se zbližio i naučio da nema rezultata bez rada.
Sretno!
NIsam napisala da treba obratiti pažnju na prehranu - moji dečki podivljaju i pažnja im ode na nulu kad se prejedaju slatkiša (Božić i Uskrs npr kad je špajza puna dobivenih čokoladnih zečeva). Možda čak ne bi škodilo napraviti testiranje intolerancije na hranu, izbjegavati umjetna bojila i konzervanse. Sve to opterećuje neurološki sustav i smanjuje interval pažnje.
Također, treba piti vodu. Ne sokove nego vodu.
Fizičke aktivnosti mogu biti korisne - masaža ili brain gym pomažu umrežavanju moždanih polovica i boljoj koordinaciji, kao i "kondicioniranju" mozga. Imam i o tome brdo materijala, pa tko treba, nek viče.
To bas i nije lako , jer neki problemi koji se vide u razredu imaju razlog - darovitost.
I to onu vrstu darovitosti koja bas i nije potrebna u nasim skolama, posebno u nizim razredima kada se velik dio ocjene odnosi na poslusnost i izvrsavanje trazenih zadataka ( po mogucnosti na nacin koji ucitelj trazi).
Uciteljima je puno lakse razumjeti pojam kratkog intervala paznje, nego pojam darovitosti ( i posebnih potreba).
(iako ja još " ratujem " sa nekim profesorima koji niti nakon sluzbene dijagnoze i detaljnih uputa za IP ne shvacaju pojam - kratkog intervala pažnje i /ili poremecaja pažnje)
Prečesto ne žele ili ne znaju mijenjati pristup.
Ja sam se odavno pomirila da ne moraju biti educirani - često i nisu, ali imala sam problem u komunikaciji s ljudima koji su uopće odbijali sagledati problem. Baš ovako kako dodagoda opisuje... Dijete je smatrano "zločestim" i lijenim (disleksija + darovitost koja je samo prikrila pravi problem u početnim razredima). Moje su riječi nailazile na gluhe uši. Ništa nisam postigla. Zbog toga sam i napisala da treba pažljivo razmotriti i uzeti u obzir premještanje djeteta. Nama to nije bila opcija zbog odabira stranog jezika, ali i danas žalim zbog toga, ufff....
Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.07.2015. at 11:22
slazem se Sirius. . ja sam konkretno tu mislila na dodatan rad s djetetom kod kuce i zadovoljavanje njegovih interesa kad to u skoli nemoze dobiti
Posljednje uređivanje od nevena : 08.07.2015. at 11:24
Ovo se ne može izbjeći s takvom djecom. sirius dobro zna kako je to - takvi roditelji uglavnom imaju homeschooling godinama ako žele da dijete napreduje...
Daroviti posebno, ali imaju to i obicni bez darovitosti samo vjerojatno ne u tolikoj mjeri.
Iskreno - svako je dijete darovito za nešto. Naravno, neki jako strše i to je baš u rangu pp.
Ono što je mene uvijek smetalo u školi je to forsiranje prosječnosti - najbolje ocjene (ne rezultate nego ocjene) imaju poslušni, a ne kreativci, bolje ocjene imaju oni koji idu "niz dlaku" i naprave sve kako učitelj traži, a ne oni koji misle izvan okvira. U našem školskom sustavu se uredno sistematski guši kreativnost. ALi što je - tu je. Taj sustav je još uvijek dobar, obzirom na to koliko se u njega ulaže i koliko su ta zanimanja na cijeni. Tako da razumijem i profesore koji nikako nisu poticani da budu izvrsni, nego i među njima dobro prolaze samo oni koji imaju najurednije papire... I što reći? One koji su iznimni kolege smatraju "radoholičarima", napreduje se po nekim drugim kriterijima itd. Nije ni njima lako. Živimo u istom okruženju.
Mi imamo skolovanje kod kuce samo za skolsko gradivo i zadovoljavanje odredene metodike koju profesor trazi. Znaci, samo za poteskocu (kraci interval paznje) i ocekivanja sustava (pisanje zadaca, vodenje brige o pripremi za testove, lektire i sl.)
Sto se tice darovitosti , ona je tu i povremeno iskoci i pozitivno u skolskom sustavu (ali vecinom iskace negativno)
Sto se tice rada kod kuce da se zadovolji darovitost , to ne radim. Davno me je presao u tom podrucju, a kako ima hiperfokus na on sto ga zanima to odraduje sam.
Od kreativnosti sam odustala od prvog dana, kreativnost se i tako ne moze ubiti lako. Srecom.
Nadam se da ce jednom doci dan kada ce ju moci iskoristiti. Samo sam potpuno sigurna da to nece biti u osnovnoj skoli.
Upravo tako, svaki klinac je posaben u nečemu a gotovo nitko nije baš odličan u svemu. Meni psihologica nije naglašavala da je on sad nešto darovit niti sam to očekivala. Pokazala nam je grafikon koji se dobije nakon ispunjavanja testa spajanjem onih točkica i tu se vidjelo u čemu je nadprosječan,u čemu je prosječan a gdje je malo ispod prosjeka. Kognitini dio mu je išao jako visoko dok je ovaj vebalni dio bio slabiji. U kompletu-apsolutno ništa što bi bilo zabrinjavajuće (po njezinim riječima).
Meni se čak osobno činilo da su neka pitanja koja nam je pokazala bila i preteška za njegovu dob. Ta pitanja su tipa pitanja sa 3 radnje. Npr-Marica ima 5 bombona, Janko 4. Pojeli su ukupno 2 bombona koliko sada imaju ukupno bombona. Dakle, ona mu je pročitala a on je trebao postaviti zadatak i odgovoriti. Ja znam da on takav pismeni zadatak riješi bez problema ali usmeno mu je bilo malo teže.
Uglavnom eto dođem se malo pojadati jer sam i ja pogubljena u svemu tome-peru me osjećaji od bijesa do nemoći naspram škole.
Posljednje uređivanje od dodagoda : 08.07.2015. at 12:06
Hvala na savjetima, potruditi ću se da radimo čim više sa njim doma a u ovom trenu televizor i elektroniku mu ne mogu maknuti. Mene i supruga nema do popodne i ne znam šta bi radio po ovim vrućinama u stanu. No svakako ću gledati da maksimalno smanjimo i usmjerimo ga čim više na druge stvari.
Dok ja nakljucam na mob, Peterlin vec sve napise.
Nama je kucni ordnung und disziplin bio takav da je taj isti skolski bio "mala beba". Sistem mrkve i batine se samo uklopio u to. Nazalost, ako zelis da ti dijete prezivi, moras ga ukalupiti u sistem.
Vjezbe koncentracije s igrackama i igrama prolazile su u predskolskim danima, a kad krene skola poludis, nemas vremena. Zato je trening ucenja na određeni individualni nacin najbolja vjezba. Moja je cijelo ljeto nakon 1.r.citala knjigu naglas 2x dnevno po 30-45 min. a bome je svaki tjedan imala i matem.zadatke.
Činjenica jest da boravak ne čini ništa dobroga takvoj djeci. Nisam ubrala, planiras li i dogodine da bude u boravku?
Sad je sam u stanu ujutro? Odlicno! Pravac razredna-nastava.net
Daj mu listice, telefonom provjeravaj zabusava li i jagradi ga za urađeno. Neka posudi u knjiznici par knjiga i procita ih pa poslije popricajte o njima. Moze ti ih i prepricati pismeno itd.
Nikako mu nemoj dozvoliti cjelojutarnje gledanje TVa ili tableta.
Moraš. Jer to su razarači koncentracije.
Ako baš ne možeš, onda ovako (kako je čokolada rekla): ostavi mu svaki dan listić s 2-3 zadatka, nešto jednostavno što može sam riješiti. To nek bude UVJET za uključivanje elektronike. Ako ne riješi, drugi dan mu onemogućiš tv i drugo (odspojiš kabelsku ili kako već - ima načina).
Bome su moji najbolje reagirali na kazne oduzimanja elektronike. Ništa nije bolje palilo od toga. Ako želite gledati tv ili igrati se na računalu, to treba zaraditi - pročitati 10 stranica knjige i sastaviti, riješiti listić s matematikom (ne zadatke nego zadatke sa tekstom). Ako je riješeno, ali nije točno - kazna se ne primjenjuje, ali se popodne piše ispravak.
Inače, za ljeto smo znali koristiti Cvrčkove vježbalice (nisu bogznakaj, ali su dobre za ljetnu zanimaciju) i to u obliku radne bilježnice, ne na dvd-u: http://www.cvrcak.hr/vjezbenice/1/5/komplet
Nisu sami.On i seka(14 god) su na katu a baka je kat ispod u kući.
Onda baka glumi policajca pa ga potjera van na igru dok još nije vruće al ogrebe se on za mobitel i za crtiće-tablet nemamo upravo iz tog razloga.
Čim se vani malo ohladi budemo do navečer u parku i po vani na igranju. Za čitanje sam ga baš mislila stisnuti sad preko ljeta, tako se najbolje razvija mašta a i koncentracija.
Dosta je loš u crtanju-obožava on cratati robote svakakve i zmajeve ali ove obične "svjetovne" stvari mu nisu zabavne pa izbjegava-pogotovo crtanje olovkom ,pa je onda je i loš u tome.Jako ga je frustrilao kad u školi nije znao nacrtat mačku ili ježa .... Kako da ga najbolje na to navučem?
Ako je loš u crtanju, kreni prvo s točkalicama. Ne mora biti umjetnik, ali mora biti u stanju kontrolirati olovku da ide kamo on hoće.
Ni bojanke nisu loše za takvu djecu (iako je to mojima uviejk bilo dosadno) ali voljeli su Boba Graditelja pa su uredno obojali. To je totalno nekreativno, ali je zakon za finu motoriku - ne moraš znati crtati, ali vježbaš ruku za pisanje i drugo.
Moj L. je volio crtati samo kuće, božićna drvca, mostove i druge tvorevine - nema šanse da bi taj nacrtao mačku ili ježa. Doma sam ga učila crtati "po špranci" kao točka-točka-točkica, gotova je glavica... I danas nije neki umjetnik niti će ikad biti, ali je NAUČIO osnovne elemente. Isto tako - nije neki pisac sastavaka, ali je NAUČIO pisati po špranci. Sustavno sam ga učila kako se to radi (po kalupu), pa je njegov prof. hrvatskog jezika to primijetio i rekao da piše svaku školsku zadaću kao da piše upute... Ja sam tu jasno vidjela "svoje cape" ali baš me bilo briga. Dijete neće biti književnik, ali će znati sastaviti molbu za posao. Amen.
* * *
dodagoda - kakvo je tvom sinu snalaženje na papiru? Da li je u stanju pozicionirati tekst kako treba? Da li razlikuje lijevo-desno? Kako ide čitanje? Da li je vid ok? Može biti 100 razloga koji su sasvim objektivni, a koji predstavljaju smetnju...
Neka slijedi upute na jubito ili imas one zgodne knjizice Kako nacrtati životinje, vozila...to je isto trening koncentracije.
Podijeli mu papir crnim flomićem na 6 pravokutnika zadaj mu neku omiljenu temu i neka napravi strip s likovima i oblačićima za dijaloge, naravno i tekst.
Daj mu hamer u boji i obicnog A4 papira, pa neka skarama izreze oznacene osmine ili sestine, nalijepi ih na hamer i tako opet napravi strip ili neku slikopriču, stvarnu ili izmisljenu (sto radim ljeti, moj rodjendan ili sl.). Poslije taj plakat moze okaciti o zid.
Posljednje uređivanje od čokolada : 08.07.2015. at 13:25
Joj hvala cure na savjetima
Ma čitanje, pisanje, računanje, lijevo-desno sve ok.
Pozicioniranje teksta je uglavnom ok, to je naučio ali fali mu sistematizacije pa ako ga pustiš pobaca po papiru svakako. Npr-bilježnica iz matematike je uredna jer je tu pokupio šablonu kako to treba izgledati ali npr vjeronauk i engleski znaju biti zbrčkani. Nije to ništa strašno ali je povezano i njega neuspjeh u tim stvarima frustrira, još k tome je ljevak pa mu je neke poteze malo teže raditi.To nam je psihologinja objasnila na način da je u ovom drugom dijelu jako uspješan i riješi sve sa lakoćom a onda kad na nekoj "bezveznoj" stvari zapne -to ga izbaci iz takta i onda je spreman odustati. Treba mu poticaja kad vidiš da je spreman posusutat.Npr kod psihologine ej bio spreman odustat na slaganju onih kockica sa bojama-zapeo na jednoj i odmah bi on nešto drugo.Ona ge je potaknula da ipak pokuša više puta i kad je uspio one koje su bile teže riješio bez problema...u biti je kad sve skupa staviš na hrpu dijete sa kojim nije teško raditi kad znaš kako treba sa njim i onda je jako suradljiv, izvršava zadatke bez pogovora.
Ima li neku omiljenu pjesmu? Neka na plakat ispiše riječi.
Ako je dobar matematičar i zna već zbrajati do 100 (dvoznamenkasti plus jednoznamenkasti), nacrtaj mu krizaljku za tablicu mnozenja pa neka niže višekratnike svih brojeva.
odlična ideja-to voli raditi... a ako zapne kad nas nema, seka može uskočiti- jedino njoj moram postaviti"kočnice" da na kraju ne radi ona strip umjesto njega.
Moji dečki su u toj dobi obožavali "zagonetne" crteže - Meksikanac na biciklu (dva koncentrična kruga i dvije crtice gore i dolje), Meksikanac na pruzi (isto, ali umjesto crte gore i dolje nacrta se lojtrica), paradajz u liftu, medvjed se penje na stablo, jaje na oko u tavi, debela žena pere pod....
Sve je vrlo jednostavno za nacrtati, ali traži određenu preciznost. Mi smo naučili njih, a oni su uživali postavljati iste zagonetke drugim ljudima...
Ima tih zagonetki i s pričicom: BIlo je jedno jezero i u njemu otok... Bio je jedan utvrđeni grad... Od grada do jezera vodio je put.... Negdje na putu gradonačelnik je izgubio ključ. Gdje je ključ gradskih vrata?
* * *
Kad smo kod stripa - moj stariji je negdje u 6. ili 7. razredu trebao nacrtati strip... Kažem ja njemu "prvo pričica, onda sličica" i nek si nacrta najprije glavni lik. Smisli on priču o psu, ali ga nije uspio nacrtati. Kad je nacrtao životinju - ispala je svinjica. E, sad se tu pokazuje snalažljivost mog starijeg sina - mama, ja ću napraviti strip sa pajcekima! Tak je i bilo. Promijenio je pričicu. Na kraju dobio 5. Imam još negdje taj strip jer je bio genijalan... Ne mogu se sad sjetiti sadržaja, bilo je nešto smiješno, a na kraju crnjak
Nek se igra s njim neke igre na papiru koje zahtijevaju crtanje i baratanje olovkom (recimo križaljka za podjelu zemlje, ili kako god se to zvalo):
- trebaš papir s kvadratićima
- nacrtaš tamo "križaljku" romboidnog oblika - prvi red 1 kućica, pa onda 3, 5, 7, 9, 7, 5, 3, 1
- jedan igrač ima znak ".", a drugi ima znak "X"
- naizmjence se vuku crte po crtama rastera (obično se prvo uzmu oni uglovi gdje je samo po jedno polje) i svaki igrač prvo dobije po jedno polje iz tih uglova
- dalje se vuče po jedna crta naizmjence, ali treba paziti da ne dozvoliš protivniku da obrubi polje koje se može zatvoriti jednom crtom (povučena linija ne smije biti unutra)
- tko uspije tako zarobiti prostor (uvijek mora biti manji od prostora koji ostaje), označi ga svojim znakom u svakom kvadratiću
- kad se tako rasporedi cijela križaljka, prebroji se tko ima više i taj je pobjednik
Napomena: počne se s malom križaljkom da klinac ukapira kako ide, pa se onda povećava koliko se može - ne previše jer je dosadno
Moji su ovo igrali 1000 puta u čekaonici pedijatrijske ordinacije - to im je bila zabava
Uostalom, starije dijete može mlađemu i te kako pomoći - zadavati zadatke, igrati se učiteljice, a da ne radi umjesto njega.
Nek mu piše listiće i zadatke "na ruke", ne moraš čak ni skidati s interneta, samo dogovorite količinu i sadržaj.
Joj, Peterlin, to s rombićima smo igrali ko mali, genijalna zabava, ni za 100 godina je se ne bi sjetila, hvala!
Peterlin, jel mozes malo vise detalja o ovome, kako si to sa sinom radila, kako si mu dala upute i kako ste to popravili, neke tips&tricks. Moja tu jako steka a starije je od dodagodionog malog.nije neki pisac sastavaka, ali je NAUČIO pisati po špranci. Sustavno sam ga učila kako se to radi (po kalupu), pa je njegov prof. hrvatskog jezika to primijetio i rekao da piše svaku školsku zadaću kao da piše upute... Ja sam tu jasno vidjela "svoje cape" ali baš me bilo briga. Dijete neće biti književnik, ali će znati sastaviti molbu za posao. Amen.
Ima uputa za to u nekom od udžbenika hrvatskog jezika. Ne sjećam se više koji razred... ali o nižim razredima je riječ.
Osnovni dijelovi sastavka su uvod (3 rečenice), razrada (10 rečenica) i zaključak (3 rečenice)
Moj sin je vizualan tip, pa sam mu podijelila papir na tri dijela i morao ih je puniti rečenicama.
U osnovnoj školi sve su teme sastavaka slične - ljetovanje, jesen/zima, proljeće/ljeto, opis osoba, kućni ljubimci, opis pejzaža, a pred kraj osnovne škole teme "što želim biti kad odrastem"; smijeh je lijek, volim dakle postojim ...
Dijete treba naučiti kako si napravi "plan" pisanja sastavka. NEKA BUDE JEDNOSTAVNO, a treba paziti na pravopis, jer greške u pisanju je/ije, č/ć i slično jako ruše ocjenu.
Ne znam kako bih ovo objasnila, pa ću pokušati na primjeru koji je upotrebljiv za četvrti ili peti razred.
Tema/naslov: Proljeće u mom gradu
Kompozicija sastavka: uvod - razrada - zaključak
Plan sastavka:
Uvod (3 rečenice), pisati kao odgovore na zamišljena pitanja:
- kako se ja osjećam (uvijek je dobro poći od sebe)
- koje je godišnje doba
- kakvo je vrijeme
Razrada (10 rečenica)
- što vidim kad pogledam kroz prozor (kakvo je drveće, tlo, nebo)
- kako izgledaju ljudi
- kakvu nose odjeću
- što još vidim
- što mi još pada na pamet
Zaključak (2-3 rečenice)
- kako se osjećam sada kad je zadaća gotova
Evo kako izgleda realizacija:
PROLJEĆE U MOM GRADU
Uvod:
Sjedim u toploj sobi. Kroz prozor vidim gole grane stabla javora koje ljulja vjetar. Kroz njih se probija sunce. Uskoro će proljeće.
Razrada:
Na drveću se već vide mali zeleni pupovi. Neka stabla su još gola, a neka su već prolistala. Listovi su svijetlozelene boje i sitni. Iz zemlje niče mlada mekana trava. Ljudi su vedriji jer nakon duge zime napokon je granulo sunce. Uskoro će moći skinuti debelu zimsku odjeću. I psi su veseli. Raduju se šetnji i trče po mladoj travi. Na livadi su procvjetali prvi jaglaci. Iako je još hladno, u zraku se osjeća nadolazeća toplina. Bit će još hladnih i kišnih dana, ali svaki dan vrijeme će biti sve ljepše. Ja najviše volim kad procvjetaju voćke. Tada sam siguran da je proljeće stiglo i da se zima neće vratiti.
Zaključak:
Svako godišnje doba ima svoje lijepe strane (može se nabrojiti). Ja najviše volim proljeće jer donosi toplinu i radost.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.07.2015. at 14:43
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom