Ako je loš u crtanju, kreni prvo s točkalicama. Ne mora biti umjetnik, ali mora biti u stanju kontrolirati olovku da ide kamo on hoće.

Ni bojanke nisu loše za takvu djecu (iako je to mojima uviejk bilo dosadno) ali voljeli su Boba Graditelja pa su uredno obojali. To je totalno nekreativno, ali je zakon za finu motoriku - ne moraš znati crtati, ali vježbaš ruku za pisanje i drugo.

Moj L. je volio crtati samo kuće, božićna drvca, mostove i druge tvorevine - nema šanse da bi taj nacrtao mačku ili ježa. Doma sam ga učila crtati "po špranci" kao točka-točka-točkica, gotova je glavica... I danas nije neki umjetnik niti će ikad biti, ali je NAUČIO osnovne elemente. Isto tako - nije neki pisac sastavaka, ali je NAUČIO pisati po špranci. Sustavno sam ga učila kako se to radi (po kalupu), pa je njegov prof. hrvatskog jezika to primijetio i rekao da piše svaku školsku zadaću kao da piše upute... Ja sam tu jasno vidjela "svoje cape" ali baš me bilo briga. Dijete neće biti književnik, ali će znati sastaviti molbu za posao. Amen.

* * *
dodagoda - kakvo je tvom sinu snalaženje na papiru? Da li je u stanju pozicionirati tekst kako treba? Da li razlikuje lijevo-desno? Kako ide čitanje? Da li je vid ok? Može biti 100 razloga koji su sasvim objektivni, a koji predstavljaju smetnju...