Nisko samopouzdanje i motivacija

[tanja_b]

Pa ti rođendani u igraonicama stvarno mogu biti stres za osjetljiviju ili povučeniju djecu.
Moj je, stjecajem okolnosti, na prvi takav rođendan bio pozvan tek s 4,5 godine, i bilo je malo čupavo, hoće li uopće ići ili ne, ali išao je, i preživio. Kasnije ih je zavolio, ali to je već drugi tijek događanja.
Da su ga zvali dok je bio mlađi, skoro sam sigurna da se ne bi odvojio od mene. Ovako, kao sasvim mali, išao je uglavnom po kućnim rođendanima, a to je nešto sasvim drugo.

Meni osobno se taj imperativ proslava rođendana u igraonicama sa cijelom grupom čini naporan, i uopće se ne čudim djeci koja to ne žele. Pogotovo u vrtićkoj dobi. Ajd, u školi im postaje važniji taj socijalizirajući moment, pogotovo u dobi od 7-8 godina, onda svi hodaju po tim rođendanima, cijeli razred. Bar je tako u našoj školi.

[mitovski]

Ma naravno, zato ja ni ne forsiram te rođendane osim kod tog njenog najboljeg prijatelja, ali to sam znala da ja mogu biti s njom.

Ono što mene muči je da ona ne želi mnogo toga što se njoj čini teško ili da neće biti dovoljno dobra od vožnje bicikla, plivanja - kupanja u moru, uopće ne želi čuti da joj pokažem kroz neku igru npr brojeve ili slova, ma bilo što od sitnica pa nadalje. Meni je tu nekada teško odlučiti što pustiti a što ne, jer nekako mislim da nije dobro niti da joj sve što ne želi pustim jer je toga previše.
Problem mi je i kad radi nešto, igra se s nečim, crta, bilo što i nije zadovoljna i ja joj kažem kako mislim da je to baš lijepo napravila ili kako je super da se trudi...na to podivlja, nekako mi se čini najbolje preusmjeriti je na neku drugu aktivnost i ne komentirati.
Sad je krenula i faza da je ljuta na nas jer npr. crtamo nešto i to njoj nije dobro i onda plače i viče jer sam ja kriva jer sam predložila da npr. crtamo.
Teško je...

[Lutonjica]

Dragi roditelji,
pozivamo Vas na sudjelovanje u istraživanju na temu „Kvalitativna analiza iskustava roditelja djece s teškoćama u razvoju s inkluzivnim obrazovanjem“. Istraživanje se provodi u svrhu izrade diplomskog rada pri Studijskom centru socijalnog rada, Pravnog fakulteta u Zagrebu, pod mentorstvom dr.sc. Marine Milić Babić.
Cilj istraživanja je dobiti uvid u iskustva s inkluzivnim obrazovanjem iz perspektive roditelja djece s teškoćama u razvoju uključene u redovni odgojno-obrazovni sustav. Rezultati istraživanja koristit će se na znanstvenim i stručnim skupovima s ciljem ukazivanja na problematiku roditelja i djece s teškoćama u razvoju unutar sustava odgoja i obrazovanja te unaprjeđenja postojeće prakse inkluzivnog obrazovanja. Upravo iskustva roditelja tome će dati značajan doprinos.
Istraživanje će se provoditi putem individualnog polustrukturiranog intervjua koji se sastoji od nekoliko pitanja, a okvirno bi trajao otprilike 30 minuta. Točno vrijeme provedbe istraživanja planirano je tijekom druge polovice svibnja i prve polovice lipnja 2015. godine.
Ukoliko pristanete sudjelovati u istraživanju, individualno ćemo dogovarati termin i mjesto provedbe prema Vašim mogućnostima. Sudjelovanje u istraživanju je dobrovoljno i anonimno te će se sve informacije koje se prikupe tretirati kao strogo povjerljive. Podaci će se koristiti isključivo za potrebe izrade diplomskog rada, te posredno za unaprjeđenje inkluzivne prakse unutar sustava odgoja i obrazovanja.
Želite li dati svoj doprinos unaprjeđenju postojeće prakse u sustavu odgoja i obrazovanja, molimo Vas javite se na sljedeće e-mail adrese ili brojeve telefona:

• nina.maltar@gmail.com; 099/401-8336 (kontakt za roditelje osnovnoškolske djece s teškoćama u razvoju uključene u redovne škole)
• adrijana.hadzic@gmail.com; 095/839-0188 (kontakt za roditelje predškolske djece s teškoćama u razvoju uključene u redovne vrtiće)

Za dodatna pitanja vezana za istraživanje, slobodno se javite na isti e-mail ili telefon.
Unaprijed Vam se zahvaljujemo i radujemo se Vašem odazivu!
S poštovanjem,
Nina Maltar i Adrijana Hadžić, studentice diplomskog studija socijalnog rada

[laumi]

Opet imamo problem - ruganje.
Samopouzdanje smo rijesili, motivaciju isto - zadace pise s veseljem, ocjene sjajne, na dodatnu sad voli ici.

Ali i dalje mu se klinci rugaju (iako vise on nema onako burne reakcije na ruganje, naucio je dosta toga i ignorirati). Na piku je vjerojatno zato sto je jedan od najmanjih i najmladjih u razredu. Uz to je jos i u nekim stvarima djetinjast te nije spretan ni brz pa je glavni krivac ako na tjelesnom njegov tim izgubi.
Razgovarali smo s uciteljicom, a kako se radi o deckima koji su i inace problematicni, rekla je da ce poraditi na tome iduca dva tjedna, a ako ne bude bolje, ukljucit ce pedagogicu i roditelje te djece. Zapravo, s roditeljima vec i pokusava nesto (neovisno o situaciji s mojim M.-om).

Bas sam jadna, isti dan kad su u razredu imali radionicu "Ne rugaj se", mojem su nakon skole pjevali uvredljive pjesmice. Dosao je doma strasno potisten.

[tangerina]

ojoj, dragi M.
ima li nekog prijatelja tko bi mogao stati na njegovu stranu u takvim situacijama?

[laumi]

Zvoni mi ono sto je Kanga napisala na jednoj od prethodnih stranica - klinci koji su intelektualno natprosjecni mogu imati problem da emocionalna zrelost "kasni". Plus to sto je M.-ova pojava prilicno bebasta; on, jos jedan decko i jedna curica su poprilicno manji od ostalih u razredu.
Ne znam kako da mu tu pomognem.

Inace je puno napredovao u svakom smislu, sad je pun samopouzdanja, dobro se kontrolira (ispada bijesa gotovo da vise i nema), bolje se snalazi s klincima. Ali je stalno na piku i povremeno bude bas jako tuzan.

[Peterlin]

Zvoni mi ono sto je Kanga napisala na jednoj od prethodnih stranica - klinci koji su intelektualno natprosjecni mogu imati problem da emocionalna zrelost "kasni". Plus to sto je M.-ova pojava prilicno bebasta; on, jos jedan decko i jedna curica su poprilicno manji od ostalih u razredu.
Ne znam kako da mu tu pomognem.

Inace je puno napredovao u svakom smislu, sad je pun samopouzdanja, dobro se kontrolira (ispada bijesa gotovo da vise i nema), bolje se snalazi s klincima. Ali je stalno na piku i povremeno bude bas jako tuzan.

Klasika.... Imali smo to.

Reci sinu (iako ce trebati vremena da to i prihvati i da se s tim sazivi) da oni koji mu se rugaju ne govore time nista o njemu, ali pokazuju jako puno O SEBI i to onda svi mogu vidjeti kakvi su zapravo...

Djecaku s kojim se druzi nek slobodno kaze "nije mi to bilo ugodno" pa nek si ovaj misli. I nek tvoj sin sam odluci hoce li ga i drugi put zvati doma na igranje. Moj je bome tako rasturio cijelu grupu koja je k nama dolazila i iskoristavala nas besplatni internet, nase zalihe voca i keksa, nasu gostoljubivost. Ja nisam rekla ni rijeci - moj sin ih je sam prestao zvati. Ima sad neke druge ljude oko sebe koji su mu bolji.

[laumi]

Klasika.... Imali smo to.

Reci sinu (iako ce trebati vremena da to i prihvati i da se s tim sazivi) da oni koji mu se rugaju ne govore time nista o njemu, ali pokazuju jako puno O SEBI i to onda svi mogu vidjeti kakvi su zapravo...

.

Upravo to mu govorim, no ne pomaze mu, barem za sada.

Nasuprot njemu, mladja sestra mu je lajavica i frajerica i ta nariba i sedmase i osmase kad luduju blizu njezine ucionice. Da on barem ima deseti dio njenog karaktera!

[cvijeta73]

šta ti kažeš, da bar ima desetinu karaktera...al nema.
koliko čitam, super je napredovao, to su u principu odlične stvari.

al recimo. tu može pomoći učiteljica. nešto o čemu nitko ne razmišlja, na primjer da na svakom tjelesnom ne moraju stajati u glupoj vrsti po veličini.
ne znam jel to kod vas slučaj, al od mog školovanja uvijek ta vrsta.
jel netko može reći čemu ta vrsta na tjelesnom služi?
osim da se oni na kraju vrste osjećaju - jadno? i tako dva puta tjedno.

drugo, najbolje ti je rješenje ja mislim ovo od tangerine. netko od vršnjaka. možemo mi tupiti do besvjesti, i moramo tupiti, i sve to negdje ostaje. ali njemu je sad teško. nije popularno, znam, al ja bih kad taj mali dođe kod vas, ako mu je to najbolji frend u razredu, isto malo potencirala razgovor o prijateljstvu, što je prijateljstvo i kako moraju biti uvijek jedan za drugoga. onako, neizravno.
il nek se sprijatelji s tim isto malim, pa nek zajedno čekaju još koju godinu da narastu :D
e da, i reci mu da će narasti i da neće uvijek ostati najmanji u razredu. da djeca rastu nejednako, netko prije, a netko se kasnije izduži i svih pretekne. pa ako se to i ne desi, nema veze, ima se čemu nadati, a do tad će mu biti već svejedno koliko je visok jer će imati izgrađeno samopouzdanje :D

samo mu nemoj reć da nema veze koliko je tko visok i koliko tko dobro trči štafetu. :D

[laumi]

Mislila sam da ima, jedan klinac koji jednom tjedno dolazi k njemu nakon skole. A taj mali je taj put bas prvi poceo s pjesmicom (nesto skroz benigno, ali su se na to drugi nadovezali i tu je bilo bas ruznog prostacenja). Dobar je on inace, valjda se samo htio nasaliti.
Ne gnjave njega svi, ali mu i oni s kojima si je M. inace ok znaju reci ruzne stvari kad M. nenamjerno nesto zariba, tipa najsporiji je u stafeti pa onda izgube.