Naš najmanji je vadio krv jedno 100 puta, bilo je vremena kad smo to radili svaki drugi dan jer ... (imao je problema sa ušima, pa smo to operirali i stalno bili po bolnicama). Vadili smo krv svugdje - od sestra na odjelu, dječje bolnice, lab,....neki su mu vadili na iglu, neki sa leptiričem. Ja sam popiz... samo jednom kad sestre nisu imale pojma šta rade pa su ga bocnule po četrvti put i krvi nema. Nakon toga su nas sa ORL poslale u dječju bolnicu, a u Ri je to kilometraža... Želim reći da on nema nikakve traume od tih bockanja, bili smo na vađenju prije mjesec dana, došao je, sjeo i odradio to - nije ni plakao. Tako odrađuje i cijepljenje, hrabro...
A najstarija još danadans vrišti da je čuje cijelo selo. A nije imala nikakvih loših iskustava s time.
A šta se mora se mora, traume gore ili dole.




Odgovori s citatom


