Citiraj Dijana prvotno napisa
tatek, slažem se da je reciprocitet u ljudskim odnosima (kolko pružiš tolko dobiješ nazad) zbilja jedna datost. Međutim, u ovom konkretnom slučaju mi se čini da ne stoji. Mislim da ja ne trebam pričati djetetu svoju intimu da bi mi jednog dana ono pričalo svoju. Ja sam recimo željela pričati svojoj mami o svojim dečkima (druga stvar je je li ona htjela slušati), ali bome nisam željela slušat o njenima kad je bila mlada.
A ako se moja kćer meni bude htjela povjeravat, super, a ako ne, isto super, s tim da će znati da sam uvijek tu za nju, za bilo kakve situacije, i da mi uvijek sve može reći. A takav se odnos gradi de fakto od rođenja.
Da, naravno da se gradi od rodjenja, bas u tom reciprocitetu ... Ne kazem da ti moras pricati o svojim bivsim deckima, ali je OK spomenuti da su oni postojali bez nekakvog sad nabrajanja sto ste vi radili, kako i gdje ... i, naravno, sve sa mjerom i prikladno dobu djeteta.

Moj primjer, imam kod kuce puno slika s raznih putovanja, a na dosta njih sam bio sa bivsom curom s kojom sam bio zajedno 7 godina. Mislim da nije u redu presutiti djeci njenu ulogu u mom zivotu i praviti se da je ona neka osoba x ... ali njih ne zanima sto se izmedju nas desavalo, kako, zasto vise nismo zajedno ...