Dragi roditelji, imam jednog skoro sedmogodišnjaka koji ne traži od mene da idem s njim spavati, ali se počeo bojati vještica i sličnih bića. Pomagajte....naravno, sva logična objašnjenja ne pomažu...
 |
|||
|
|
|||
STRAH OD ČUDNIH BIĆA
Dragi roditelji, imam jednog skoro sedmogodišnjaka koji ne traži od mene da idem s njim spavati, ali se počeo bojati vještica i sličnih bića. Pomagajte....naravno, sva logična objašnjenja ne pomažu...
nema tu logike.
ja i sa svojih 30 godina moram spavati s upaljenim svjetlom u hodniku.
ni ja nemrem ic piskit sama po noci jer se bojim da bu me 'nekaj' (nemam blage veze kaj) zaskocilo
ne znam, stvarno, kaj da radis...
SA svojih 25 (i više godina) nisam se htjela maknuti (po noći) iz kreveta, a bilo me je strašno sila piškiti, jer sam si umislila da su mi gremlini ispod kreveta....
Neću niti pričati da sam u srednjoj školi, zbog roštanja frižidera, dok sam bila sama doma, jednom umislila da mi je grizli doma, a drugi put da se king kong penje na nebkas (17 kat)...
ima toga kolko hoćeš.....
Iz iskustva: to je razvojna faza koju moraju proći, ima veze sa shvaćanjem da je svijet veći od roditeljskog doma, vrtića i ulice.
Preporuka: nikako ne gledati "ratoborne" crtiće (one japanske), ali čitati priče gdje dobro pobjeđuje zlo - tipa Šuma Striborova.
DaDo, bilo bi dobro ustanoviti što ga je točno preplašilo: neki crtići, priče, neko od djece (doma, susjedi, vrtić), a možda i neko odrastao.
Mi smo se iz sličog problema izvukli tako da smo ukinuli crtiće s televizije (mjesečeva ratnica, transformeri i ne sjećam se više šta),
a jedan film koji je J. strašno uplašio pogledali smo kasnije skupa, i tokom gledanja do u detalje smo ga analizirali i objasnili joj kako se šta snima.
M. je ušao u takvu fazu s 5 godina. Mislim da to nije izravno povezano s gledanjem nekih crtića ili čitanjem nekih priča nego sa suočavanjem sa svijetom, s počecima samostalnog suočavanja sa svijetom. Dok je kao manji bio posve, čak iracionalno neustrašiv, nakon 5. godine se je počeo bojati mraka - moram ići s njim do WC-a da mu upalim svjetlo, ujutro neće doći u moj krevet nego me zove, jer se boji sam izaći iz kreveta, jer je još mrak. Moja sestra mu je kupila plavu noćnu lampicu - ja sam mislila da će mu to smetati u snu, no on je oduševljen i svaku noć je pali. Ja pokušavam razumjeti negov strah i pomažem mu. Ne prisiljavam ga da "savladava" strah nego čekam da ga to prođe.
Potpisujem...Zdenka2 prvotno napisa
Meni Leona u zadnje vrijeme povremeno ima izljeve straha od nepoznatih ljudi ili stvari ili situacija i onda se grčevito drži za moju nogu i govori "mama, plaši me!"
Iako je meni njen strah nekad doslovce sasvim nerazumljiv, uvijek je zagrlim i kažem da vidim kako ju je strah, ali da je mama tu i ne da da joj se išta dogodi!
Onda se opusti i sve pet, kao da joj je samo to trebalo, da zna da joj ja čuvam leđa
nemam što reći nego hvala svima na trudu..mislim da ga nije preplašilo ništa konkretno, nego vjerovatno što neki kažu suočavanje sa svijetom, jer ga nikad nitko nije plašio s ničim...a crtane nastojim svesti na one relativno normalne. ali dajmo ljudi, pa osim u teletubbiesima (zvonku, bobu builderu ali njih nema na tv-u) u svim crtićima je neka frka, pa vještice, pa čarobna bića i slične stvari..
večeras sam mu čitala priču crvena kraljica iz knjige o dobru i zlu, a on će meni na to sve sam ja razumio, ali me je svejedno strah. možda ću stvarno morati čekati da ga prođe i bez moje pomoći, ali mi ga je žao jer dok ne zaspi je sav u grču.. :/
Pokušaj izbjeći priče u kojima se pojavljuju zločesti dok ga ne prođe takav strah. Mi smo u posljednje vrijeme započeli s Kušanovim knjigama - pročitali smo Lažeš, Melita i sad čitamo Koko i duhovi, a jako su mu interesantne sve one knjige u kojima su djeca detektivi - serija Detektivi, Mozaik knjiga. To bi i tvog šestogodišnjaka sigurno zanimalo. A sve je benigno, bez strašnih i zločestih likova.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom