stigla sam i u ovu dob.
muči me i to jako što trinaestogodišnjaci rade kad idu van na školsko igralište?
filip je skroz tajanstven, a ja sam protivnica špijuniranja.
pričaju li vama velika djeca o načinima kako se zabavljaju
Mamitzi
Pusti dijete da uživa u najljepšim godinama
Najgore bi bilo da ti suknju čuva
Moji kad idu na skolsko ako su dečki onda se igra nogomet, ili priča, cure većinom pričaju, ponekad po igraju kakvu igru. Bar je tak kod mojih
U mom kvartu se okupljaju i pričaju, onda malo šeću po kvartu. Neki igraju nogomet, manje košarku. Nekad se voze na biciklama ili onim skejtićima sa svijetlećim kotačima. Nekad se okupljaju i oko ljuljačke pa se par njih ljulja, ostali razgovaraju, smiju se.
Ono što mi se ne sviđa: idu u pekaru po peciva ili u Konzum po grickalice i sokove na sniženju i onda se prejedaju glupostima, od dosade. Da im je pri ruci McD., vjerojatno bi u njemu ubijali dosadu. Ovako imaju svoju balkansku varijantu
Mi smo pukim slučajem to dozna(va)li jer moj mlađi i njegovo društvo idu na obližnje školsko igralište, a mm i ja prolazimo onuda kad idemo u kvartovski shopping. Niš posebno - naganjaju loptu, krevelje se, voze se na biciklima i slično... Najveća zamjerka mi je znala biti to što igra nogomet u gležnjačama (s tim je prestao kad su mu nabile žuljeve - nema boljeg uvjeravanja od iskustva) i što skida jaknu, ali otkud da ja znam je li njemu vruće ili ne.
Ponekad su znali otići do CC1 East ili obližnjeg McD (mi smo u tom dijelu grada, ima par stanica) a zadnje otkriće im je ići na kebab na Kvatrić. Baš niš posebno. Niti smo mi njih špijunirali, niti su se oni skrivali. Ekipa iz kvarta, društvo iz OŠ koje se nastavilo družiti i u srednjoj kad stignu, jer nisu svi u istoj smjeni i školi. Iznimno odu u kino jer teško uhvate zajedničko slobodno vrijeme. Ponekad šetaju cucke koje neki imaju, a drugi im se pridružuju. Prvi izlazak iz kvarta bio je pred koju godinu odlazak na Infogamer, a i tamo smo se sreli (bio je istodobno kad i Interliber, pa smo se sudarili kod kioska s fritulama, hehehe). Ljeti čoporativno idu na bazen Svetice.
Ne zabadam nos, ali skupilo se dovoljno prilika u kojima sam sina vidjela u kvartu i izvan njega i nisam imala primjedbi.
Eh, da bar moj stariji odluči na to, ali on nema društvo u kvartu... Povremeno ode, ali rjeđe. Češće se s društvom objesi na skype. Nemam primjedbi sve dok vidim da na referate iz fizike i kemije troši više vremena nego na igrice i NCIS.
Malo mi je lakše kad vidim da moj sedmaš nije jedini koji nema društvo u kvartu. Do 6. razreda je znao izaći na školsko igralište, pa su igrali nogomet, košarku ili ping-pong, a onda je počeo sustavno izbjegavati kvartovsko društvo, nešto mu se nikako ne sviđa
Zato vikendom zna otići prijatelju koji živi na drugom kraju grada, pa tamo igra nogomet s njegovim kvartovskim društvom. Kaže da mu je tamošnja ekipa nemjerljivo bolja od vlastitog kvarta.
A ljubavi? Trinaest godina je već vrijeme za zaljubljivanja.
Moji dečki su mi rekli:"da ti znaš što smo mi radili vani..."
Srećom pa nisam znala. Kao što ni moja mama nije znala.
Nemojte mi reći da ste mami pričali sve gluposti koje ste vani izvodili. Ili ste bile tako dobre da su roditelji sve mogli znati.
Ja sam bila jako dobro i pristojno dijete, pa ima puno toga što nikad mami ne bih rekla.
Da, tako je i kod nas. Moj sin to kompenzira na drugačiji način - vječito je u školi na kojekakvim izvannastavnim aktivnostima i to mu je gušt i mjesto druženja, a osim toga veliki dio ljeta provodi na raznim kampovima i organiziranim druženjima po vlastitom izboru. Sad se prijavio na Novigradsko proljeće, pa će se tamo družiti tjedan dana, a doma - paaa radije ode s mm-om u Instar ili Chipoteku ogledati informatičke koještarije nego s društvom van. Ali snađe se on... Bio je član ekipe za organizaciju dočeka Nove godine i to me iznenadilo iako nije trebalo. Kad ga nešto zanima, nađe on načina za druženje. Kad ne - ne forsira ni on niti ga mi natjeravamo. Uostalom, nema baš ni vremena. Ove godine će još i autoškola, pa će vremena biti i manje. Povremeno, iako jako rijetko, ode s bratovim društvom nekamo (npr u kino) jer oni se svi poznaju, ali ne uklapa se baš dobro u njihovu ekipu, pa to mora biti baš neka dobra mrkva da zagrize...
Ok moj je sad 16.5, u prvom srednje su počeli ekipa izlasci s dečkima iz osnovne u kvart većinom petkom, išli su sad malo i za ferje, on manje jer je dosta bio bolestan, nije išo na n. G. Jedan ga dan zove jedan od preostale trojke i veli ajmo samo mi u šetnju da se malo odmorim od onih dvojce
S curama iz srednje ali i tu je bolest odigrala svoje, ne njegova