uh, ideke, kako teška priča... vezano uz bol zbog gubitka djeteta, ne mogu ti ništa reći, jer, hvala nebesima, nisam prošla takvo iskustvo. ali postoji puno mama anđela ovdje na forumu i vjerujem da će ti njihove priče pomoći barem da se ne osjećaš usamljenom u svojoj boli i gubitku.

no ono što mogu komentirati jest bol zbog gubitka partnera/ljubavi. obzirom da govorimo o nekim zrelim godinama života, možda je baš sad pravi trenutak da spoznaš da tvoja sreća ne ovisi o ničem izvanjskom, da nisi nikakva "polovica" koja treba pronaći nekakvu svoju drugu "polovicu" da bi bila ispunjena i kompletna. Mitovi o "savršenoj ljubavi", "Bio je jedini muškarac u mom životu čije sam bila vlasništvo, svjesno", "Nikad više neću moći biti s nikim drugim jer on će zauvijek ostati u podsvijesti." i slično, ne služe ti baš ničem. ono što ti trebaš naučiti je, za početak, kako voljeti sebe.

pokušaj na trenutak zaustaviti beskonačan vrtlog misli o propaloj ljubavi i razmisli, što sada u ovom trenutku imaš u svom životu i na čemu možeš biti zahvalna? vjerujem da su to sigurno tvoja djeca. možda krov nad glavom, krevet u koji možeš leći, posao koji imaš ili hrana na stolu. možda su tu i obitelj, prijatelji? možda tek zraka sunca na prozoru ili svjež morski zrak? fokusiraj se na ono što imaš i što je tu i samo polako....dan po dan.

vjerujem da se sve u životu događa s razlogom i možda je baš ovo što ti se dogodilo prilika za novi rast i početak.