mislila sam se suzdržati i ne odgovarati, ali me naprosto zapanjuju neka razmišljanja. toliko osuđivanja i moraliziranja na osnovu jedne ispričane priče o gubitku za koji nitko od vas ne može procijeniti ni koliko ni kako boli. nemate pravo na to i gotovo. jer iako ste doživjele gubitak djeteta ili djece vas ne kvalificira da odlučujete i smatrate da je vaš gubitak bolniji od nečijeg drugog. čime se to zapravo mjeri? nekim vašim metrom koji je valjda jedini i ispravan za svih.

a ako se i ne slažete sa nečijim izborom za ovu diskusiju je sasvim irelevantno i ne vidim svrhu tog naglašavanja da bi vi u dotičnom slučaju drugačije postupili.