dakle, u dilemi sam i ni sama ne znam je i ovo vrijedno reakcije.
do sada se nisam time bavila niti sam smatrala da bih se u takve dječje razmirice trebala miješati. jučer sam ostala šokirana kad mi je Šefica došla s nevjerojatnom pričom - "mama, znaš li da je E-ina mama pratila kući T i ispitivala je zašto se ona samnom druži kad sam ja jako zločesta?".
prvo mojei htjela sam to lagano sve zaobići, ali me činjenica da se neka mama spušta na razinu osmogodišnjakinje i "ruje" protiv mog djeteta i to s drugom djecom, zaista ne samo iznenadila nego i pogodila.
sve do ove godine sve je bilo ok, ili mi se tako samo činilo, nisam nikakve informacije dobivala da ima nekih problema. curke kao curke, vjerujem da se pokače i pomire (sjećam se i ja tih vremena 4 ogovaraju jednu i sve je ok dok ti ne postaneš ta jedna, ali to dođe i prođe, tako sam si ja to zamišljala...). nikakvih žalbi, tuge, jada...ništa.
prije nekog vremena se moja požalila da E nagovara druge cure da se ne druže s njom - ja pitam zašto, ona odgovori prilično neodređeno, ja kažem - nije lijepo da se tako grupirate, nastoj biti dobra sa svima, naravno da su ti neki draži i bolji prijatelji, ali nastoj se ne svađati i ogovarati (itd....sve u svemu dok sam to pričala nisam baš vjerovala da je zaista i moguće, ali eto...). kaže da joj je u školi prišla starija sestra te E i da ju je pitala zašto ona nagovara druge da se ne druže s E. pitam što je odgovorila - kaže - rekla sam joj da je ona mene i svoju sestru zamijenila.
i jučer mi dođe s navedenom izjavom - majka E pita T (inače najbolju prijateljicu moje Šefice) zašto se druži sa Šeficom kad je ova zločesta?
da se razumijemo, Šefica nema ovaj nadimak slučajno, ne nikako. uopće ne isključujem mogućnost da i u školi nastoji šefovati, da možda i je učinila nešto (ne priznaje to, ali nikako) što joj ova E predbacuje, ali da je zločesta? pa još da majka E nagovara drugu djecu da se s njom ne druže?
ja bih to, naravno, nakon što sam s mojom popričala, lagano s gađenjem odbila dalje komentirati, ali...kopka me, jesam li u pravu? biste li vi reagirale i kako? mislim, smiješno je i žalosno u isto vrijeme. ulazite li vi u takve priče?