normalno je imati taj strah, ali treba uvijek imati na umu da je realna mogućnost da se uistinu desi neki nepovoljni scenarijo, vrlo mala.

kao prvo, mala je vjerojatnost da bio. roditelj uopće želi imati kontakt sa djetetom,
a kamoli tražiti nešto više.
kao drugo, posvojitelji su zakonski roditelji, i njihova prava i dužnosti su neraskidive (u najvećem broju
slučajeva)
kao treće, ali najvažnije, neraskidiva je i nenadmašiva emocionalna veza između posvojitelja i posvojenika.
posvojitelji su JEDINI roditelji koje dijete zna, u koje ima povjerenja, koje voli.

E sad, što se tiče geografske udaljenosti, tu sad moramo biti realni.
Hr je mala zemlja, županije i gradovi su mali kao i udaljenosti između njih.

Dakle posvajanja u susjednoj ili istoj županiji i čak u istom gradu ima.
Ima čak i djece, koja su braća/polubraća, posvojena od različitih obitelji, a idu u istu OŠ.
To znaju njihovi posvojitelji, a kad dođe vrijeme, saznaju i djeca.

To što pišem nije toliko često, ali da toga ima - ima i to je nešto što je u HR jako teško izbjeći.
Međutim, TOGA SE NE TREBA BOJATI.
Ako su odnosi roditelja i djece postavljeni na normalne, zdrave noge i lijepo se razvijaju,
ne treba imati straha od činjenice da će dijete jednog dana pronaći i upoznati članove svoje biološke obitelji.