Tako sam i mislila. I osobno sam imala u razredu posvojenu djevojčicu. Čak sam i sjedila s njom na satu. Još u 3 osnovne sve je znala, bila jako voljena, mažena i pažena i na njoj se nije ni najmanje moglo primjetiti bilo šta drugačije od druge djece. Kad smo bili 7 razred, njena mama je dolazila i lijepo su je primili, čak je i ona s njom razgovarala, ali kako kaže - nerado. Poslije je rekla da je svojoj biološkoj majci tada rekla da ne mora više dolaziti jer ona ima samo jednu mamu. Sada je i ona udata, školovana i uspješna mlada žena, ima svoju djecu, baka ih voli, pazi, čuva i makar je teški astmatični bolesnik svaki trenutak posveti njima. Ni svoju rođenu unučad nebi mnoge bake tako pazile i toliko se žrtvovale. Mislim da je to dokaz da se ljubavlju djeca vežu, ničim drugim, i da su djeca jako pametna, nema tu nikakvog straha.