Citiraj Apsu prvotno napisa Vidi poruku
Ja mislim da je dojenje povezujuce, ali dok je beba mala.

To gledanje u oči dok doji i drzi ciku s ručicom, to okretanje očiju kad ju stavi u usta, to umirujuće iskustvo kad je na njoj.
Nama se luči serotonin tokom dojenja, i ja sam se definitivno jako povezala kroz dojenje. Kad sam u gradu fali mi dijete da bude na sisi i da ju draga jer ju voli. Predivno mi je kad dodem doma a on leti na mene jer sam dosla sa sisom
Toliko sam povezana i vezana uz njega na sisi da me boli kad razmisljam o prestanku.

Kasnije u zivotu povezanost ode svojim putem, neovisno o dojenju.
Ja nisam dojena pa sam povezana s mamom, buraz je dojen pa nije.
Mislim , potpuno ti je jasno da je ta povezanost prava kemija? Zena koja doji jest ( u dobroj mjeri) rob hormona . Jasno da je priroda to vrlo zgodno uredila zbog prezivljavanja tokom davne povijesti....