Ne da imam neodgojanca nego imam Highlandera Izgleda nježno poput pahuljice, a narav mu je ..a ono...divlja. Brz je, žustar, lako zapaljiv, temperamentan. Zna gristi iz strasti (da ne kažem ljubavi), ponekad jer nema živaca čekati na red na tobogan pa si tako skrati postupak , a ponekad jer mu eto, dođe. Isto tako zna gurnuti i udariti. Ja sam se već istrošila s ponavljanjem "takvo ponašanje nije lijepo,to se ne smije, curica ili dečko plaču jer ih boli, ispričaj im se i reci oprosti", ali nisam odustala. Ponavljat ću i dalje i non stop ukazivati da je takav oblik ponašanja nepoželjan i nedopustiv. Nadalje, ja i te kako gledam što mi dijete radi, dapače ponekad se osjećam kao kobac koji vreba nad mogućom nepodopštinom koju bi "mali na baterije" mogao izvesti i mogu reći da ga u dosta slučajeva uspješno sasječem odnosno preduhitrim prije " shark attaca". Ali ponekad jednostavno ne uspijem. Ne zato jer ga ne gledam jer eto pijem kavu s frendicama dok on juriša i tamani dječicu iz parkića već zato jer je ponekad jako nepredvidljiv, a ja nedovoljno brza. Vjerujte mi ne znam kome je teže, mami ugriženog(udarenog) djeteta ili mami djeteta koje je ugrizlo(udarilo). Moj je dvogodišnjak (2 god, 3 mj)intenzivna biljka kod koje je, nadam se, u pitanju ono što se voli nazivati "fazom" i da će ga proći.