pa ne znam, možda sam i trebala juriti za tom djecom po parku (i ostaviti svoje dijete samo?), ili ga možda dići pod mišku i s njim pod rukom se natjeravati s drugim klincima...a uzeti dvogodišnjaku igračku iz ruke...i nije tako lako

a moje dijete nije pravo propričalo valjda do 3. godine tako da nije bilo moguće nikakvo "nemoj mi uzimati igračku". a nemam pojma, sad mi naviru sjećanja na to razdoblje. sasa, nisam ja promatrala svog sina ko nježnicu, on uistinu je bio takav, a ja sam užasno željela da on bude asertivniji i da se zna izboriti za sebe, ali jednostavno nije bio takav. pa sam vježbala s njim prije odlaska u jaslice svako jutro u hodniku da stavi igračku na prsa, prekriži ruke i kaže "to moje!". njemu takve stvari nisu dolazile instinktivno ko drugoj djeci.